Pretplati se
Slika društva preslikana na stadione

NASILJE NA SPORTSKIM TERENIMA U BiH

Slika društva preslikana na stadione

U Bosni i Hercegovini mnogo je povoda za česte sukobe navijača, a do izražaja dolazi regionalna, etnička, nacionalna, vjerska i svaka druga netrpeljivost, o čemu govore sportski psiholog Remzija Šetić, generalni sekretar Željezničara Faruk Brković te glasnogovornik Zrinjskog Mario Pandža

Napisao Zlatko Šarić
Snimci Depositphotos i Nikola Blagojević / Spektroom

 

Nasilja na sportskim terenima ima na cijeloj planeti, a u Bosni i Hercegovini su se sastavili svi mogući povodi. Negdje se sukobljavaju zato što su različitih nacija, negdje jer su iz različitih gradova, ili čak iz različitih dijelova istog grada. Siromašna država i veliki broj mladića prepuštenih ulici svakako su idealna podloga za povećanu agresivnost, a sportski stadioni iskorištavaju se kao poligoni za ispoljavanje svih vrsta negativnosti. Ako bismo pokušali nabrojati sve incidente, nasilja raznih vrsta, trebala bi nam jedna čitava knjiga, pa ćemo spomenuti samo one koji su izazvali najviše pažnje i zgražavanja.

Vijesti iz crne hronike

Ubistvo 24-godišnjeg navijača Sarajeva, Vedrana Puljića, u obračunu na ulicama Širokog Brijega 4. oktobra 2009. i dalje je neriješen slučaj; ubica nije pronađen i vjerovatno nikada neće ni biti. Dueli ova dva tima, Sarajeva i Širokog Brijega, donijeli su još nekoliko vijesti za crnu hroniku. Na posljednjem duelu na stadionu Pecara u Širokom Brijegu, 2. oktobra 2019., igrač Sarajeva pogođen je tvrdim predmetom s tribina, a zviždanje himni i veličanje osuđenih ratnih zločinaca su redovan dekor na ovom stadionu.

Navijači Sarajeva su 2010. godine demolirali svoj stadion, Koševo, nakon utakmice protiv Širokog, a tri godine kasnije utrčali su na teren i prekinuli utakmicu protiv Borca. Navijači Borca su prekinuli utakmicu protiv Željezničara 2011. godine nakon što su utrčali na teren i napali gostujuće igrače. Isto su uradili i navijači Zrinjskog na meču protiv Veleža iste godine.

Najratoborniji tifozi Željezničara su na jednom od prvih derbija nakon rata utrčali na teren stadiona Koševo na derbiju protiv Sarajeva, prekinuli utakmicu, a na terenu su se tukli s policijom, zaštitarima, pa čak i igračima Sarajeva. Bilo je ovakvih situacija još, na skoro svakom terenu, a i u nižim ligama je to gotovo svake godine slučaj.

Sve navijačke skupine imaju i svoje posebne “odrede” koji se bukvalno treniraju za tuče, a najveći obračuni obično se događaju van terena, pa neki čak ostanu i bez evidencije u policiji. Nekada se to događa čak i kada uopšte ne igraju ekipe dviju navijačkih skupina koje se sukobe. Među posljednjim incidentima, u septembru prošle godine, bio je sukob navijača Željezničara i Zrinjskog na autoputu u blizini Sarajeva, gdje je teško povrijeđena jedna osoba, a šest ih je uhapšeno. Uništeno je pet vozila. Navijači Zrinjskog su se vraćali iz Tuzle, a navijači Željezničara su išli na utakmicu protiv Borca na Grbavici.

Preko 50 navijača Željezničara i Sarajeva je u maju prošle godine povrijeđeno u tuči koja se dogodila u Olovu, kada su jake snage MUP-a morale doći iz Zenice kako bi smirile eskalaciju. Uhapšen je veliki broj vinovnika ovog incidenta. U septembru prošle godine, u mjestu Potoci kod Mostara, sukobili su se navijači Veleža i Zrinjskog kada su obje skupine putovale na svoje utakmice. Četiri osobe su teže povrijeđene, a osam lakše, ali niko nije priveden jer su vinovnici tuče pobjegli prije dolaska policije.

Nacionalistička navijanja bukvalno su postala nešto što više nikoga ne iznenađuje, presuđeni ratni zločinci se slave kao heroji, a Nogometni savez Bosne i Hercegovine nema pravo rješenje za ove incidente jer je i sam sastavljen po nacionalnom ključu.

Sva dešavanja na našim sportskim terenima veoma često imaju uzor u tzv. huliganskom svijetu. U Poljskoj svaki klub ima bukvalno navijačke armije koje se često nalaze na nekim tajnim livadama i tuku, a neki čak imaju i svoje klubove borilačkih vještina. U Engleskoj je slično, ali su žestokim kaznama huligane bar udaljili sa stadiona, no tuče van sportskog terena i dalje su svakodnevnica. Slično je u gotovo svakoj zemlji, bez obzira koliko je ona napredna ili ne.

U regionu se već decenijama vode bitke, i na stadionima i van njih, između navijača Partizana i Crvene zvezde u Beogradu (posljednjih godina Partizanovci se i međusobno tuku jer imaju tri zaraćene grupe), pa onih između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama.

Sukob uvijek tinja

Remzija Šetić, sportski psiholog koji je i član medicinskog tima FK Sarajevo, odlično je upoznat sa čitavom genezom nasilja na našim stadionima. On kaže kako je nasilje na sportskim takmičenjima u BiH pojava koja traje posljednjih 30 godina i više, a sve negativno što se događa na i oko sportskih terena ustvari je odraz bh. društva. “Ova pojava se povremeno rasplamsava, a možemo reći da uvijek tinja, odnosno, često kada pomislimo da se polako smiruje, nanovo nas iznenadi. Zapravo, ona je sastavni dio izražene opće društvene pojave nasilja u našoj zemlji i regiji. Nije moguće očekivati da se nasilje na sportskim terenima smanjuje ukoliko ne radimo dovoljno na smanjivanju nasilja u našem društvu, i u drugim segmentima života, poput nasilja u porodici, vršnjačkog i drugih oblika nasilja”, pojašnjava Šetić.

Kao jedan od dodatnih razloga za nasilje na sportskim terenima, psiholog navodi i specifičnost sporta: “Nasilje na sportskim terenima je izraženije jer sport sam po sebi ima jednu dozu agresivnosti, mislimo prije svega na pozitivnu takmičarsku agresivnost koja je neophodna. Međutim, ako toj pozitivnoj i neophodnoj takmičarskoj agresivnosti dodamo druge društvene vrijednosti koje trenutno važe u našem društvu, tu nastaje problem koji eskalira. Zbog toga sportski tereni postaju borilišta na kojima će se ispoljavati negativno rivalstvo među sportskim klubovima, a navijači će to rivalstvo maksimalno koristiti za oslobađanje vlastitih frustracija, negativnih stavova, predrasuda prema pojedincima i grupama koji za njih posjeduju neke neprihvatljive karakteristike. Tu dolazi do izražaja regionalna, etnička, nacionalna, vjerska i svaka druga netrpeljivost, odnosno stavovi koji podgrijavaju već formirane predrasude prema pojedincima ili grupama koji dolaze iz određenih gradova”, kaže Šetić.

Čest slučaj u regionu, pa i šire, jeste da navijačke skupine ujedno budu i dijelovi kriminalnih grupa, a u mnogim slučajevima pojavljuje se i politička povezanost. “Same navijačke grupe uglavnom okupljaju pojedince sa izraženom agresivnošću i sklonošću nasilju, pa se nerijetko takve grupe instrumentaliziraju u svrhu ostvarivanja i nekih kriminalnih radnji. Posebna pojava u našem društvu je instrumentaliziranje navijačkih grupa u svrhu slanja političkih poruka koje u sebi sadrže etničke i nacionalne elemente, što dodatno podgrijava izražene društvene predrasude i jača nepovjerenje”, pojašnjava ugledni psiholog.

Uloga klubova i medija

Veliku odgovornost za eskalaciju nasilja na stadionima snose i klubovi, i posebno mediji. “Sami klubovi svjesno ili nesvjesno često podržavaju određenu dozu agresivnosti i nasilja u navijačkim grupama”, kaže Šetić. “Nažalost, kod nas se još uvijek u svrhu proslave neke pobjede koriste nelegalna sredstva potpuno javno, pa tako prisustvujete silnim bakljadama i pucnjima petardi kako bi se proslavilo nešto i demonstrirala pobjeda nad nekim. U samim proslavama nam nedostaje dostojanstva, a zamislite tek kako podnosimo poraze i kako podnosimo takve frustracije koje nastaju od poraza. Mi se slabo nosimo i sa pobjedom, a kamoli sa porazom. Tome negativno doprinose i mediji koji svojim izvještavanjem često populariziraju negativne društvene pojave”, govori Šetić.

Veoma ozbiljan problem je i to što se počinioce kaznenih djela često uopšte ne sankcionira, što huligane podstiče na još agresivnije ponašanje. “Sva ta nagomilana društvena frustracija, nasilje koje je nastalo iz predrasuda rezultiralo je sukobima, pa čak i smrtnim ishodima. Svih ovih godina to nije adekvatno sankcionisano, pa tako se izvršioci ubistava navijača nikada ne izvedu pred lice pravde. Sportski savezi pokušavaju da sankcionišu klubove zbog ovakvih ispada, ali očigledno da su te sankcije još uvijek slabe i nisu pravovremene. Sportski savezi moraju da učine više na planu strožijeg sankcionisanja klubova i pojedinaca, uspostavi povjerenja među klubovima, isključivanju negativnih političkih stavova, odnosno obaveznom promovisanju poštovanja, saradnje, tolerancije, razumijevanja, jedinstva različitosti, humanosti, empatije i drugih pozitivnih društvenih vrijednosti”, zaključuje Šetić.

Smanjenje incidenata

Kako Željezničar ima jednu od najvećih navijačkih baza, u ovom klubu su posebno angažirani da spriječe svaki mogući incident i stadion učine poželjnim za čitave porodice. Generalni sekretar Željezničara, Faruk Brković, govorio je o iskustvima kluba u ovom aspektu. 

“Moram reći da sam veoma zadovoljan sigurnosnim aspektom na domaćim utakmicama FK Željezničar. Uzimajući u obzir da je stadion Grbavica drugi najposjećeniji stadion u regionu, a da pritom na utakmicama u organizaciji našeg kluba nije zabilježen niti jedan jedini incident, dovoljno govori koliko se trudimo da se gledaoci na stadionu Grbavica osjećaju sigurno i bezbjedno”, govori Brković. Što se tiče ukupnog stanja na našim terenima, on kaže da je u posljednje vrijeme u velikoj mjeri smanjen broj incidenata na utakmicama. “Međutim, još uvijek se zna desiti da neodgovorni pojedinci izazovu incidente na pojedinim stadionima i time ugrožavaju bezbjednost ostalih posjetilaca i samih fudbalera. Mislim da u posljednje vrijeme MUP i zaštitarske agencije koje rade na obezbjeđenju utakmica dosta pažnje posvećuju sigurnosti posjetilaca na stadionu, što u konačnici rezultira smanjenju incidenata.”

U klubu sa Grbavice kažu da su učinili sve da se i čitave porodice ohrabre posjetiti utakmicu, bez straha da će doživjeti neugodnosti. “U posljednje vrijeme svjedoci smo da je na našem stadionu sve više roditelja sa djecom, a ono što nas posebno raduje jeste činjenica da su ti roditelji i njihova djeca stalni gosti na utakmicama, što znači da se osjećaju ugodno i sigurno na našem stadionu”, kaže Brković.

Za utakmice koje se smatraju rizičnim, poput gradskog derbija sa Sarajevom, organizacija je nešto složenija. Utakmicu je potrebno najaviti MUP-u KS i dobiti odobrenje za organizaciju javnog okupljanja. Praksa je da se prije svake utakmice održi sastanak sa predstavnicima MUP-a i zaštitarske agencije kako bi se sa sigurnosnog aspekta utvrdilo da li postoji bilo kakva opasnost za organizaciju utakmice.

Svaki klub koji želi da dobije licencu za nastup u UEFA-inim takmičenjima mora imenovati oficira za vezu sa navijačima. Tako rade i u Željezničaru. Zadatak te osobe je da ima stalnu komunikaciju s navijačima, ali i da usko sarađuje s Komesarom za bezbjednost u vezi sa organizacijom utakmice. “Razgovorom i saradnjom može se dosta toga postići”, ističe Brković, “jer smatram da na kraju obje strane imaju isti cilj, a to je da atmosfera na stadionu bude što bolja, što je jedan od glavnih preduslova da klub ostvaruje dobre rezultate.”

Slično kao većina klubova, a posebno ovih najvećih, i HŠK Zrinjski ima dosta problema jer godišnje izdvoji ogroman novac na kazne koje dobiju zbog problema koje stvore navijači. Mario Pandža, voditelj odnosa s javnošću, smatra da se situacija ipak malo pomalo popravlja. “Nažalost, naš klupski nogomet i dalje prati negativna percepcija kada je u pitanju sigurnost na stadionu, iako situacija u BiH nije ništa drugačija nego što je slučaj u zemljama u okruženju, bez obzira što je naša država zbog svojih specifičnosti znatno složenija. Broj incidenata u odnosu na razdoblje od prije deset ili dvadeset godina sigurno je manji, ali klubovi su i dalje suočeni s brojnim sigurnosnim izazovima”, smatra Pandža. “Konstatacije da na našim utakmicama nije mjesto obiteljima s djecom su pretjerane, ali isto tako stoji da borba protiv devijantnog ponašanja na tribinama ne može biti prepuštena isključivo klubovima. Naravno da utakmice koje se karakteriziraju visokorizičnim zahtijevaju puno veću organizacijsku pripremu, ali tu prije svega mislimo na angažman većeg broja ljudi iz zaštitarske agencije koja zajedno s policijom vodi brigu o sigurnosti.”

Gracija 386, 24.1.2020.