Pretplati se
Kako smo odlučile mijenjati politiku

IRMA BARALIJA, IDANA MAHIĆ I ARIJANA MEMIĆ

Kako smo odlučile mijenjati politiku

Tri mlade političarke, Arijana Memić u Sarajevu, Irma Baralija u Mostaru, te Idana Mahić u Tuzli, svojim proaktivnim djelovanjem pokazuju kako se stvari mogu i trebaju mijenjati – i malim i velikim koracima

Napisala Mersiha Drinjaković
Snimci Nikola Blagojević 

Upamtite ova imena: Irma Baralija, Arijana Memić i Idana Mahić. Mlade političarke iz Mostara, Sarajeva i Tuzle, svaka na svoj način doprinosi boljem i funkcionalnijem životu. Kad smo Irmu Baraliju (35), čelnicu Gradskog odbora Naše stranke u Mostaru, pitali šta ju je ponukalo da podnese tužbu protiv države BiH i to Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ovako je odgovorila: “Zamislite da živite s partnerom deset godina u istoj kući i da vam on ne dozvoljava da odlučujete o bilo čemu. Deset godina šutnje, neuvažavanja, ignorisanja, isključivanja, upravo tako smo se mi građani i građanke Mostara osjećali. Deset godina vrijeđanja inteligencije i ljudskog dostojanstva. Ako neko još ima dilemu, da razjasnimo: ovo se zove nasilje i ja sam se lično tako osjećala, kao žrtva nekolicine lokalnih moćnika koji su pod isprikom ‘ugroženosti nacionalnih identiteta’ ugrožavali živote svih nas – običnih ljudi i sa ove i sa one strane Neretve.”

Irma, profesorica filozofije i sociologije te magistrica političkih nauka, dobila je presudu protiv BiH, te je sud naložio državi Bosni i Hercegovini da dopuni neophodne zakone i omogući demokratske izbore u Mostaru. Irmin temelj za tužbu ticao se pravne praznine koja joj je onemogućila da glasa i bude birana na lokalnim izborima u Mostaru. Podsjetimo, posljednji lokalni izbori u Mostaru održani su 2008., te je gradom upravljao gradonačelnik koji od 2012. nije imao potrebni demokratski legitimitet. “Nakon što se lokalni izbori nisu održali 2012., svaki naredni dan koji je prolazio bio je još jedan u kojem su osnovna politička prava svih građana i građanki Mostara bivala kršena. Kada se takvo brutalno kršenje prava počelo dešavati, očekivala sam da će se svi automatski dići na noge u Bosni i Hercegovini kako bi se hitno našlo rješenje.”


Irma Baralija “Da bismo dobili najbolje od demokratije, moramo biti zainteresovani, aktivni, angažovani i ne dozvoliti bilo kome da od nas pravi podanike!”

Nažalost, ne samo da je reakcija izostala; ono što se dešavalo, govori Irma, bilo je nevjerovatno: “Institucije su čak počele nalaziti načine kako da se agonija u Mostaru produži, pa su tako, naprimjer, zastupnici i zastupnice stranaka u Federalnom parlamentu svake godine izglasavali odluku da se tadašnjem gradonačelniku Ljubi Bešliću produži mandat za još jednu godinu, da upravlja gradskim budžetom, troši naše milione kao da se ništa ne dešava, jer čim ima novca, plate se isplaćuju, neki projekti se rade, stvara se privid da sve manje-više funkcioniše, kao da ima i izbora i Gradskog vijeća.” 

Zaboravljeni Mostar

Priča nam kako je svjedočila situaciji u kojoj je pravosuđe šutjelo, institucije međunarodne zajednice nisu poduzimale ništa sem konstatovanja žaljenja i zabrinutosti. “Čak ni silni borci i borkinje za ljudska prava iz zemlje i regiona nisu nalazili za shodno da se bore za Mostar. Svi su bili zakazali. Nama, nekolicini pojedinaca koji smo pokušavali ostati ‘pri zdravoj pameti’ u tom dugogodišnjem sluđivanju, nije bilo preostalo ništa drugo sem pokušati ono najjednostavnije i najlogičnije: ako vam neko čini nepravdu – tužite ga! I tako smo tužili Bosnu i Hercegovinu pred Sudom za ljudska prava u Strasbourgu”.

Kaže kako joj često ljudi u zadnje vrijeme čestitaju na građanskoj hrabrosti jer je pokrenula tužbu. “Iskreno, tu mi nije trebala neka velika hrabrost, to je u mojoj glavi bio sasvim prirodan slijed događaja, no moram priznati da u svemu onome što je uslijedilo nakon objave o pokrenutoj tužbi jeste trebalo malo hrabrosti i mnogo strpljenja, jer su se, kako to obično biva, odmah javili dežurni kritičari i ‘autoriteti’ koji su me nastojali diskreditirati, koji su presudu osuđivali na propast.”

Nije je to pokolebalo, a energiju, hrabrost i strpljenje je crpila iz svog okruženja. “Imam mnogo prijatelja i jako dragih ljudi, koji možda, iz ovih ili onih razloga, nisu željeli ići u prvi plan, ali su uvijek bili i ostali podrška. Većinom su to Mostarci i Mostarke koji vjeruju u bolji i pravedniji Mostar, neovisno o tome kako se zovu. Svi smo mi jedan veliki tim.”

Kad je saznala za presudu, Irmina prva pomisao bila je: “Ipak smo uspjele, bit će izbora naredne godine!” Njezina pravna zastupnica i ona su od prvog dana vjerovale kako će pobijediti. Međutim: “Takođe smo bile svjesne da ako presuda bude poput one ‘Sejdić-Finci’ i drugih, u kojima se kaže da institucije BiH trebaju implementirati presudu i sve ostaje na tome, naša eventualna pobjeda će možda biti gorkog okusa jer će se pretvoriti u samo još jednu u nizu presuda koje čekaju da budu sprovedene.”

Uprkos tome, pokrenule su tužbu jer su htjele poslati poruku da je stanje neprihvatljivo, htjele su skrenuti pažnju šireg auditorijuma na mostarsku situaciju, biti, kako kaže Irma, kakav-takav glas otpora iz Mostara. “I zato je nama bilo kakva pobjeda bila velika pobjeda. No kad smo 29. oktobra pročitale presudu i vidjele da u njoj stoji i onaj drugi dio, tj. za razliku od svih ranijih presuda u drugim slučajevima, u našoj je prst uperen ka Ustavnom sudu BiH, kao što rekoh, prva pomisao mi je bila da će se izbori održati, jer Ustavni sud će, ako se u roku od šest mjeseci ne nađe rješenje u Parlamentu BiH, moći nametnuti privremeno rješenje kako bi se održali izbori, što je u cijeloj priči najvažnije.” 

Obrazlaže nam kako je ova presuda ukazala na činjenicu da je Ustavni sud BiH to uvijek mogao učiniti, a nije učinio, što ga čini saučesnikom u ovom dugogodišnjem kršenju osnovnih prava Mostaraca i Mostarki. “Upravo je to jedan od glavnih razloga zbog kojih mislim da će se izbori morati održati naredne godine, jer ako dođe do Ustavnog suda, oni će morati nametnuti rješenje; u protivnom, sami će obesmisliti svrhu svog postojanja, a ovaj put ih svi gledamo. Oči i domaće i EU javnosti su uprte u pravosuđe.”

Njezina najveća podrška u ovom procesu bio je, veli nam, suprug, što nikako ne umanjuje važnost podrške koju je sve vrijeme imala od prijatelja i svih dobronamjernih građana i građanki Mostara. “Demokratija je takav sistem u kojem sva politička moć ili suverenitet pripada građanima i građankama, a ne političkim elitama. Svi moramo biti svjesni upravo ove moći, prava, ali i odgovornosti koji proizilaze iz iste, te se u skladu sa tim i početi ponašati. Da bismo dobili najbolje od demokratije, moramo biti zainteresovani, aktivni, angažovani i ne dozvoliti bilo kome da od nas pravi podanike!”

Šta je s pravnom državom?

Irmina kolegica Arijana Memić (24), aktivistica stranke Narod i pravda i zastupnica u Skupštini Kantona Sarajevo, na vlastitoj je koži osjetila nepravdu sistema. Naime, Arijana s ocem Murizom Memićem više od tri godine traži da se rasvijetli slučaj ubistva njezinog brata Dženana. “Tražiti pravdu u Bosni i Hercegovini je najgora kazna koju život može da ti donese, ali ja sam odlučila da se uhvatim u koštac s time, i to je bio moj motiv za ulazak u politiku. Nakon tragedije koja je zadesila moju porodicu, imala sam dva izbora: da šutnjom dozvolim da se ubice moga brata Dženana Memića slobodno šeću, sigurni u krilu korumpiranog Tužilaštva KS, ili da ustanem i borim se za istinu i pravdu.”


Arijana Memić “Kada bi čovjek izgubio nadu, tek tada stvari ne bi imale smisla. Zato vjerujem da svojim političkim angažmanom mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete života svih građana”

Arijana je ušla u politiku, a potom na izborima dobila glasove koji su je vodili u poslaničke klupe. A tamo se, kako kaže, najviše bori za obespravljene građane. “Ulazak u politiku za mene predstavlja prije svega novi životni izazov, zasnovan na ogromnoj odgovornosti prema građanima i njihovim potrebama. Nefunkcionisanje pravne države, u što se javnost mogla uvjeriti u slučaju ubistva moga brata Dženana Memića, glavni je motiv mog političkog angažmana.”

Upućivala je pitanja JU Zavodu za hitnu medicinsku pomoć koja se odnose na intervenciju službenika ove ustanove u noći kada je stradao njen brat. Postavljanje tih pitanja na sjednicama Skupštine rezultiralo je sastankom s direktorom Zavoda Ademom Zalihićem, nakon čega je na zahtjev Tužilaštva BiH, koje je otvorilo istragu za organizovani kriminal u predmetu “Dženan Memić”, Zalihić dostavio svu dokumentaciju o intervenciji te noći. “To je za naš slučaj bilo od iznimne važnosti i drago mi je što sam doprinijela tome, s obzirom da do tada nismo imali te materijalne dokaze.”

Pored toga, na jednoj od sjednica Skupštine KS, kao tačka dnevnog reda našao se izvještaj o radu Tužilaštva KS. Tada je Arijana postavila čitav niz pitanja koja se odnose na ubistvo njenog brata, međutim, nije dobila odgovore, već obrazloženje da je sudski proces u toku. “Postavljanje pitanja te vođenje diskusije na tu temu, kako od mene tako i od drugih kolega, rezultiralo je neusvajanjem tog izvještaja.” Uz moć koju joj daje zastupničko djelovanje, Arijana ukazuje na svakodnevne probleme građana. Neke od njenih inicijativa odnose se na sljedeće: obnovu i rekonstrukciju trolejbuske mreže, izradu zakona o Gorskoj službi spašavanja (“Ove inicijative su također kolege pokretale na općinskim vijećima”), uvođenje godišnjih iskaznica odnosno kupona za učenike osnovnih škola i učenike 1. i 2. razreda srednjih škola koji uživaju povlasticu besplatnog prevoza, zamjenu dotrajalog školskog inventara u osnovnoj školi na Ilidži, kao i obezbjeđivanje prevoza onkoloških pacijenata koji se sami odvoze na terapiju iz Hadžića do KCUS-a. “Ovako sam ja shvatila svoje djelovanje: tu sam na usluzi građanima i svima stojim na raspolaganju.” 

Arijani su čast i poštenje najvažnije životne vrijednosti, a cilj joj je ostati dosljedna sebi, kao i borbi koju njena porodica vodi. Na kraju nam kaže: “Kada bi čovjek izgubio nadu, tek tada stvari ne bi imale smisla, zato vjerujem da svojim političkim angažmanom mogu doprinijeti poboljšanju kvalitete života svih građana.”

Mali doprinos za bolju budućnost domovine  

Politička aktivistica Idana Mahić (33) djeluje u okviru Platforme za progres, potpredsjednica je Gradskog odbora Tuzla, a upravo je imenovana za predsjednicu 2. Skupštine ove političke organizacije, koja je zakazana za 24. novembar u Banjoj Luci. Banjalučanka koja je rodni grad morala napustiti početkom rata, sa svega pet godina, veliki je dio života provela u Švedskoj, te je na Univerzitetu u Göteborgu stekla zvanje magistrice političkih nauka. “Politika mi je jako bliska te je trebala  biti nešto čime ću se baviti u životu”, govori Idana, koja je u Švedskoj imala samo jednu ideju vodilju – vratiti se u domovinu. 


Idana Mahić “Svaka osoba treba dati svoj doprinos gdje i kako može da učini društvo boljim, naprednijim i sigurnijim, a državu funkcionalnijom”
Nakon završetka studija, svoju je želju sprovela u djelo i danas živi u Tuzli. Kaže nam kako je željela da joj se djeca rode u BiH. Svog budućeg supruga, porijeklom iz Tuzle, upoznala je u Švedskoj 2008. godine. U braku su od 2010. i imaju dvoje djece. “On je živio u Americi, ali je kao i ja imao želju da se vrati u BiH. Zajedno smo se vratili i odlučili da damo svoj mali doprinos za bolju budućnost naše domovine.” 

U Tuzli isprva nije uočila niti jedan politički subjekt kojem bi se željela priključiti. “Jednostavno, nisam vidjela da postoji stranka koja dijeli moje stavove o društvu, borbi za napredak, neko ko iskreno želi dobrobit zajednici i da nije tu isključivo radi vlastitog interesa. Može se reći da je Tuzla čak možda i najnaprednija kad su u pitanju različite stranke, poštovanje drugog i drugačijeg u BiH, ali daleko je to od jednog zdravog političkog ambijenta.”

Kad se na političkoj sceni pojavio Mirsad Hadžikadić, predsjednik Platforme za progres, direktor i profesor Instituta kompleksnih sistema na Univerzitetu Sjeverne Karoline u Charlotteu, Idana je dobila priliku da čuje njegova razmišljanja, viđenja stanja i želje da se stvari pokrenu u drugom, pozitivnom smjeru. “Ono što mi se najviše svidjelo jeste to što je okrenut životnim pitanjima, ekonomskom prosperitetu, s fokusom na obrazovanje, zdravstvo, u biti prema svemu što čini jedno društvo zdravim. U Platformi sam našla svoju ‘porodicu’ i ljude koji srcem i dušom žive principe, gdje se cijene znanje i poštenje.” Idanino političko angažovanje je početak i ne misli kako se stanje može promijeniti preko noći. “Svaka osoba treba dati svoj doprinos gdje i kako može da učini društvo boljim, naprednijim i sigurnijim, a državu funkcionalnijom.”

Gracija 381, 15.11.2019.