Pretplati se
Saša je ključna osoba za moje zdravorazumsko prolaženje kroz ovo blato

KRISTINA LJEVAK

Saša je ključna osoba za moje zdravorazumsko prolaženje kroz ovo blato

Zbog izbora na mjesto v. d. direktorice TVSA, novinarka Kristina Ljevak prolazi kroz online linč stranačkih botova i pojedinih medija, ali to joj, kaže u razgovoru za Graciju, nije palo toliko teško koliko to što su fašistički napadi dotakli njenu porodicu

Razgovarala Mersiha Drinjaković
Snimio Nikola Blagojević/Spektroom

Ime Kristine Ljevak (39) proteklih je sedmica zauzelo važno mjesto u ovdašnjim medijima. Činjenica da je ova dugogodišnja novinarka, urednica Izdavačke kuće Buybook i glasnogovornica Internacionalnog festivala književnosti Bookstan, imenovana za vršiteljicu dužnosti direktorice Televizije Sarajevo, izazvala je oprečne reakcije u javnosti. Kristina je već više od mjesec dana na poziciji na koju ju je predložila Naša stranka, jedna od koalicionih partnera vladajuće sarajevske šestorke, a sad se prijavila i na konkurs – da na toj funkciji i ostane. Kad su njeni kritičari u pitanju, kod Kristine je sporno sve i svašta: od imena, odnosno nacionalne pripadnosti, pa do njenog, kako su ga neki nazvali, “homoseksualnog aktivizma”, to jest podrške koju godinama pruža LGBT populaciji. Nekolicina desno orijentiranih medija pokušala je baciti sjenu na Kristinino ime, ali njezin je profesionalni put bio čist. I najveću su joj radost u sedmicama kad se o njoj raspredalo po forumima i društvenim mrežama učinile kolege, one koje cijeni i koji cijene nju, davši joj punu podršku. Niko ne može ostati imun kada o sebi čita gadosti, stvari smišljene da nanesu štetu na ličnom planu, zato nam je bilo najprirodnije kao prvo postaviti joj sljedeće pitanje:

 

Kako si?

– Dobro sam. Zapravo, to su me često pitali ovih dana. I zaista jesam dobro. Problem je što imam mnogo prijatelja van granica BiH koji me ne viđaju, ne mogu da vide da sam dobro. Uz činjenicu da su fašistički napadi dotakli moju porodicu, što mi je bio jedini problem, sad mi je problem i to što su moji prijatelji i prijateljice u brizi kako sam. Evo, dobro sam i nema nijednog razloga da ne budem dobro.

Da stanemo u kraj spekulacijama: jesi li smršala zbog svih ovih dešavanja koja su pratila tvoje imenovanje na TVSA J?

–  Hahaha! U ovoj zemlji se sve pripisuje SDA, pa čak i lično mršavljenje. Dosta ljudi me nije viđalo u ovom obimu u kojem me viđa danas. I tako nisu vidjeli tu moju transformaciju, koja nema veze sa SDA, ni sa zastupnicom, ni sa pjesmicama, niti dužim poslanicama objavljenim povodom mog imenovanja na TVSA. Proces mršavljenja je trajao više od godinu i po i posljedica je dva metabolička poremećaja koji su posljedica novinarskog načina života. Kad su oni dijagnosticirani i kad je primijenjena adekvatna terapija, onda su i kilogrami otišli, uz moju disciplinu. 

To mi je baš zanimljivo, kilogrami koji su tu zbog poremećaja, a rijetko se natjeramo pregledati i ustanoviti šta je problem.

– To je važno reći: kad se debljate a niko vam ne vjeruje da to nije zbog toga što se prejedate, jer to ne radite, otiđite provjerite nalaze, pa se pozabavite ishranom u zavisnosti od toga što su pretrage pokazale. Zanimljiv momenat koji se meni, evo, dešava: dok sam bila urednica jednog magazina, urednica drugog magazina mi je dala jedan savjet koji ću podijeliti, ovdje, u intervjuu za treći magazin, za Graciju. Mene su spasile čuvene zobene pogačice, za koje mi je rekla Jelena Joksimović, urednica Ljepote i zdravlja, u trenutku kad sam ja bila na čelu Urban magazina. I tad sam pomislila koliko je ovaj naš posao prekarni i koliko nismo objektivno jedni drugima konkurencija. Ne mogu zamisliti u američkim okvirima da Anna Wintour, urednica Voguea, svojoj konkurenciji daje savjete o ishrani. 

Tačno! Nego, zobene pogačice, ima li recept?

– Vrlo su jednostavne: prave se od kilograma zobenih pahuljica, litra jogurta i dva jaja. Sve se pomiješa i peče 40 minuta na 200 stepeni. Te pogačice su meni promijenile život i lični opis. Zamijenile su sve ugljikohidrate i gluten kojim sam bila predozirana, kao i većina nas.

E, sad već moramo u ove poslovne vode: tvoje imenovanje na mjesto v. d. direktorice TVSA podiglo je veliku prašinu. 

–  Bilo je komentara ljudi koje zaista cijenim a koji su rekli da je šteta da se ja bavim direktorskim, najčešće administrativnim poslom, umjesto novinarstvom. I ja mislim da je to ogromna šteta, ne samo za mene nego i za bilo koga ko taj posao radi srcem, a onda u jednom trenutku bude prinuđen da odustane od novinarstva. Protekle četiri i po godine novinarstvom se bavim isključivo frilenserski, a to ponekad podrazumijeva rad od 13-14 sati dnevno. Naši izbori su nerijetko posljedica nužnosti, a ne želje. Apsolutno mi nije bila želja da budem direktorica da bih se tako zvala, ili da budem direktorica da bih primala direktorsku platu, već mi je želja da ostanem u novinarstvu, ali ne na taj dosadašnji način, već s ciljem da unaprijedim taj program. Susret s realnošću donosi potpuno novu dimenziju i direktorski posao je ponajmanje kreiranje programa, a najviše potpisivanje kojekakvih dokumenata. Shvatila sam da je šteta da žrtvujem vlastitu kreativnost zarad toga da budem direktorica, ali to ne znači da ću odustati.

Kompletan tekst možete pročitati u Graciji br. 372, 12.7.2019.