Pretplati se
Šta trebamo znati o životnom osiguranju?

OSIGURANJE

Šta trebamo znati o životnom osiguranju?

Prije negoli pročitate ovaj tekst zapitajte se treba li vam osiguranje, bilo koje vrste. I šta vam je krajnji cilj. Kad to odgovorite i raščistite sa sobom, dalje je sve stvar traženja najboljih opcija, a nije loše da za početak iskoristite prednosti interneta ili se o svemu raspitate kod prijatelja koji su već ranije krenuli u projekat životnog osiguranja...

Napisala Mersiha Drinjaković

Vjerujem da među vama koji ovo čitate teško da postoji neko kome bar jednom nije zazvonio telefon a glas s druge strane rekao: Dobar dan, zovem iz tog i tog osiguranja, imate li malo vremena da vam prezentiram našu ponudu? A vi, kao da vam je već vlasnik glasa zavukao (ili zavukla) ruku u džep, brzo smrsili kako žurite, pa drugi put, ili, kako već imate osiguranje pa nema potrebe. Jeste, priznajte, i ja sam. Elem, nema tu puno misterije, rade ljudi svoj posao, žele vam objasniti svoj proizvod, šta god da nude, a mi često u takvim situacijama ustuknemo. Ipak, neko nam traži da mu “damo” pare. Jeste, to će i dalje biti naši novci, ali ne možemo njima raspolagati kako mi želimo, pa otud i taj strah od poziva iz osiguravajućih kuća.

Briga o budućnosti

Strah je neosnovan, niko vam neće “uzeti” novce. Pritom, u kakav god “deal” da ulazite, u svakoj će vas osiguravajućoj kući prethodno dobro informirati o svemu prije nego što stavite potpis na bilo koji ugovor o osiguranju, a ovaj put pričamo o onom životnom. Malo podrobnijom “istragom” na internetu može se dobiti puno informacija. Samo trebate znati tražiti. Evo šta je o tome treba li nam životno osiguranje nedavno izjavio  Borislav Doder, izvršni direktor Vienna osiguranja: “Logika je vrlo jednostavna: ulažite u navrednije što imate – život. Na taj način brinete za svoju budućnost osiguravajući sebe i svoje najbliže polisom koja vam najviše odgovara. Svaka polisa životnog osiguranja godinama nosi sve veću vrijednost, a u slučaju da vam se nešto dogodi, mi brinemo za vas.” 

Uniqua osiguranje ovom je pitanju pristupilo kroz pitalicu:  Imate supružnika ili partnera? Želite da je Vaš partner finansijski osiguran u slučaju da se nešto neočekivano dogodi? Da? Onda trebate životno osiguranje.

Imate dijete? Sigurno ih volite najviše na svijetu te želite da su uvijek finansijski sigurna? Da? Onda trebate životno osiguranje.

Izdržavate li druge osobe? Izdržavate li svoje roditelje ili neke druge članove obitelji finansijski? Da? Onda trebate životno osiguranje.

Na ovoj stranici stoji vam na raspolaganju i kalkulator koji vam, nakon što odgovorite na postavljena pitanja, ponudi prijedlog osiguranja skrojen prema vašim potrebama. 

Nije loše prošetati se malo internet-prezentacijom osiguranja, svašta saznate, a oni koji vole (i trebaju) čitati i sitna slova mogu se raspitati i na forumima (napominjem: ovo vam ne treba biti jedini izvor informacija, ali zna biti koristan) pa usput dobijete živopisna objašnjenja korisnika životnog osiguranja. “Životno osiguranje je dobra stvar ako neko misli da je OK osigurati se i štediti pritom. Naravno da treba odrediti podnošljiv i realan rok (15-20 godina). Ja sam gledao da mjesečno za to odvajam do 5% od mjesečnih primanja. To je sasvim OK iznos koji je podnošljiv. Sedam godina životnog osiguranja je iza mene i zasad sasvim OK. Nisam ušao u ovo da bih napravio neku dobit.” 

Pa onda: “Pare nisu bačene, tu su, a usput si osiguran od mnogo čega. Ja sam zadovoljan ovom stvari.”

Ili: “Neki ljudi samo na ovaj način mogu štediti i to podržavam ako ne znaju drugačije, pogotovo jer novcem ne raspolažeš barem 2/3 trajanja osiguranja (svojevremeno sam prelazio 65k+ godišnje i zbog toga sam uplatio životno ukoliko mi se nešto desi da barem porodica može kredit vratiti). Isteklo je prije 2 godine i dobio sam jedan fini iznos koji je bio samo bonus u cijeloj priči, ali nikako razlog uplaćivanja osiguranja... U svakom slučaju, nije ga loše imati ako ga možeš priuštiti.”

Ima i onih koji vjeruju samo sebi (i svojim posteljnim garniturama): “Ako čovjek ima imalo mozga u glavi (da zna s parama), najjače su pare ispod dušeka, koje su mu dostupne u svakom trenu.” Poštujemo i takav princip, ali valja nama istražiti šta se sve nudi, a toga ima u raznim osiguravajućim kućama napretek. I ovo je korisna informacija: na forumima plamte žučne rasprave na ovu temu. Ljudi razmjenjuju iskustva, silno se trude saznati ko i šta se preporučuje, u nedoumici su, žele da im neko rastumači razlike u ponudama. Ako vam prilike to dozvoljavaju i rado biste postali osiguranik, napominjem da je važno raspitati se o svim pravima i obavezama. Osiguravajuće kuće kod nas prate globalne trendove pa kroje najrazličitije ponude kako bi odgovorile zahtjevima tržišta. I kako to kažu u Triglav osiguranju: “Izbor osiguranja ovisi o više faktora: o poslu kojim se bavite, stilu života, o finansijskim mogućnostima i potrebama. Prije svega, ovisi o tome ko je sve usko povezan s vama i ovisan o vama: porodica – obitelj, partner, djeca.” 

Pitajte prijatelje

Konsultujte se s prijateljima, korisnicima osiguranja, kao što sam i ja. Važno mi je kakvo iskustvo ima neko ko je dugogodišnji korisnik polise osiguranja, jesu li se usput mijenjala pravila, kako je osiguravajuća kuća reagirala ukoliko bi se desile teškoće u uplatama (radno mjesto je vrlo nestabilna kategorija), da li u tom slučaju ponude klijentu neki prelazni period (ako je, recimo, ostao bez posla, pa dok ne nađe novi). 

Nađite dovoljno vremena, ipak je to odluka od životne važnosti: posjetite internet-stranice osiguravajućih kuća. Evo, Grawe osiguranje, naprimjer, ima odličnu online prezentaciju svojih ponuda životnog osiguranja: od Grawe Elite 20 Plus do Safe Life opcije. A usput dobijete pregršt informacija koje možda niste ni tražili, ali mogu biti korisne. Ja sam, recimo, nabasala na program “Pčelica – moje prvo osiguranje” na stranici Sarajevo osiguranja. Ovaj program, kako se obrazlaže, daje mogućnost vašem djetetu da dobije ušteđeni novac kada napuni 19 godina. Eto, to je super dar koji možete darovati svom djetetu čim se rodi. 

Umjesto zaključka 

Prva lekcija koju sam naučila na studiju žurnalistike bila je sljedeća: nije važno znati, važno je znati ko zna. Princip je i ovdje sličan. Nađite one koji znaju i raspolažu informacijama i dobro se raspitajte. Za svoje novce najmanje što trebate učiniti jeste biti dobro informisan.