Prvi recept za sladoled stigao je iz Kine u Evropu, tačnije u Veneciju, oko 1290. godine, zahvaljujući Marku Polu. Postoje tvrdnje da se još rimski car Neron osvježavao mješavinom voćnih sokova i leda, donesenog s planina, mada su Rimljani najčešće pravili mješavinu od snijega, usitnjenog voća i meda. Za pravi dolazak sladoleda u Evropu treba zahvaliti Arapima: za vrijeme vladavine na Siciliji naučili su Talijane da zamrzavaju kremu od sladoleda. No, otkako je 1500. godine, na svadbenim svečanostima Katarine de Medici i francuskog kralja Henryja II, koje su trajale cijeli mjesec, svakog dana servirana nova vrsta sladoleda, ubrzo je postao omiljena slastica mnogih.
U Englesku je stigao početkom 17. vijeka, posluživao se isključivo na kraljevskom dvoru, a tek 1870. godine u Londonu je otvorena prva tvornica sladoleda. U Ameriku je sladoled stigao dosta kasno, a na svojim su ga stolovima nudili George Washington, Thomas Jefferson i Dolly Madison, supruga predsjednika Madisona.
Godine 1774. londonski je ugostitelj Philip Lenzi u njujorškim novinama oglasio da prodaje različite delicije, uključujući i ice cream. Masovna proizvodnja sladoleda počela je u Baltimoreu 1851., a Jacob Fussell smatra se kraljem američkog sladoleda.
Presovani snijeg

Još od davnoprošlih vremena, gdje god su to dozvoljavale gastronomska kultura i klimatski uslovi, čuvanje snijega za ljeto bila je jedna od aktivnosti kojima se čovjek posvećivao, najviše potaknut potrebom da što duže sačuva hranu. Konzerviranje hrane uz pomoć snijega ili leda stoljećima je bilo jedino rješenje: snijeg se presovao i u vrećama prevozio desetinama i stotinama kilometara, stavljan u pećine i pretvarao u led, te se godinama koristio. Tek u 16. vijeku u Italiji je otkriven poseban metod konzerviranja – dodavanjem soli u snijeg. Nakon prvobitnih fabrika leda (iz kojih su se blokovi leda dostavljali u kućne “zamrzivače”), uslijedila je proizvodnja industrijskih i kućnih frižidera, a zatim i mašina za pravljenje sladoleda.
A sladoled se vrlo brzo transformirao u jednu od najomiljenijih porodičnih slastica koju, bez bojazni da ćemo pogriješiti, možemo nazvati namirnicom. Zašto namirnicom? Sladoled sadrži mlijeko, jaja, šećer i voće, kao i neke druge sastojke. Kao sve namirnice, može uticati na povećanje tjelesne težine ukoliko se konzumira u pretjeranim količinama. Ako je količina pojedenog sladoleda razumna, postaje dio zdrave i uravnotežene ishrane čije konzumiranje predstavlja pravo zadovoljstvo.
Kremasti, vodeni, voćni...
Sladoled je, dakle, namirnica velike nutritivne vrijednosti, relativno bogata energijom, sadrži oko pet posto proteina, izvor je kalcija i fosfora. Sladoledi imaju i različitu kalorijsku vrijednost koja zavisi od količine masnoće. U proizvodnji sladoleda uglavnom se koristi obrano mlijeko u prahu. Voćni sladoledi imaju nižu energetsku vrijednost, ali su bogatiji vitaminima.
Na tržištu nalazimo najrazličitije vrste sladoleda. Dijelimo ih na mliječne i kremaste, vodene i voćne, te sladolede za dijabetičare. Kremasti sladoled nastaje dodavanjem šlaga u mliječni sladoled, a dodavanjem voća ili voćnog sirupa nastaje voćni. Sladoledi pravljeni s vodom i alkoholni sorbei nemaju masnoće, te u 100 grama imaju od 80 do 120, dok oni s mlijekom i kremom od jaja 160 do 220 kalorija. Dakle, iako ste na dijeti, ne morate se suzdržavati, jedan sladoled tu i tamo, ali bez prevelikog udjela čokolade, orašastog voća i slično. Birajte one pripremljene s vodom i obratite pažnju na kalorijski i nutritivni sastav, tako ćete znati koliku ste štetu napravili.
Postoji još jedan razlog više da obrok završite sladoledom, naročito sorbeom: pojedena iza obroka, ne previše proždrljivo, hladna hrana pospješuje protok krvi kroz želudac, ubrzavajući probavne procese.

­Čuvanje Sladoled čuvati u zamrzivaču na temperaturi od minus 18 stepeni oko dva mjeseca. Prije konzumiranja sladoled prebaciti iz zamrzivača u frižider na 15-ak minuta – lakše ga je i servirati i jesti. Potpuno odmrznuti sladoled ne treba ponovo zamrzavati.

Sreća uz sladoled Naučnici s britanskog Instituta za psihijatriju otkrili su da sladoled od vanilije u veoma kratkom roku djeluje na dio mozga koji reagira na ugodne okuse. Samo jedna kašika sladoleda dovoljna je da izazove osjećaj sreće i probudi sjećanja vezana za ljeto, sunce, zabavu. Sladoled treba jesti polako, u manjim količinama, da bi doživljaj okusa bio potpun, ali i kako bi se grlo i želudac zaštitili od drastične promjene temperature.