Sandra Bullock

DOBRA DJEVOJKA Igrala je mnoštvo različitih uloga, ali je najčešće bila dobra djevojka i publika je pamti kao duhovitu, pametnu, romantičnu i šarmantnu osobu. Magazin People proglasio ju je 1996. i 1999. jednom od 50 najljepših žena na svijetu, a dvije godine kasnije našla se na 58. mjestu Forbesove liste 100 najvećih filmskih zvijezda svih vremena. Pametna je, lijepa, ali i društveno aktivna i humana, o čemu svjedoče njene donacije: po milion dolara američkom Crvenom krstu 2000. godine, za postradale od tsunamija u Indoneziji, za postradale od uragana Katrina 2005. i krajem januara oved godine za Haiti. Tokom napada na Svjetski trgovački centar, Sandra se nalazila u obližnjem hotelu: došla je na ideju da uspostavi telefonsku vezu s porodicama i prijateljima nastradalih, te im je telefonirala i trudila se pomoći dostupnim informacijama. Pored glume i humanitarne djelatnosti, Sandra se bavi filmskom produkcijom – osnovala je vlastitu produkcijsku kuću Fortis Films, a vodi i neovisni biznis s restoranima trgovinom organskom hranom.

HOLIVUDSKI PARADOKS Na ovogodišnjoj dodjeli Zlatne maline bila je raspoložena i, kao obično, šalila se na svoj račun, primajući nagradu za najgoru glumicu u komediji All About Steve. Večer kasnije, na dodjeli Oscara, međutim, nije uspjela suzdržati suze: nadmašila je holivudsku divu Meryl Streep i dobila nagradu za najbolju glumicu u filmu Priča o prvaku (The Blinde Side). Oscara je posvetila porodici, posebno majci, spomenuvši kako joj je uvijek govorila: “Želiš li ostvariti svoje namjere, moraš naporno i stalno vježbati.” Kako u Priči o prvaku, drami snimljenoj prema istinitom događaju, glumi ženu koja usvaja siroče, crnog dječaka talentiranog za fudbal, statuu je posvetila i “majkama koje s ulica spašavaju djecu”. Sandra se spontano zahvalila i vjernim obožavateljima “koji su je podržavali i onda kad nije bila u modi”, aludirajući na period kada nije bila među traženijim glumicama. Priča o prvaku, u režiji Johna Leeja Hanckocka, postala je najisplativiji američki film sa ženom u glavnoj ulozi, a Sandra Bullock zvijezda u rangu Julije Roberts, Angeline Jolie, Meryl Streep…

ŠIROKE HLAČE I GLUPE KAPE Sandra Annette Bullock rođena je 26. jula 1964. godine u Arlingtonu, Virginia, kao kćerka njemačke operske pjevačice Helge D. Mayer (1942-2000) i profesora dikcije Johna W. Bullocka. Do 12. godine živjela je u Nürnbergu, gdje je odlazila na časove baleta i pjevanja, pjevala u dječijem horu u nirnberškom Staatstheateru i često pratila majku na turnejama po Njemačkoj. Sandra ima mlađu sestru Gesinu Bullock-Prado, rođenu 1970. godine. Porodica je iz Njemačke preselila u Washington, gdje je Sandra pohađala Lee High School i sudjelovala u školskim predstavama. Imala je manjih problema s vršnjacima, često su je zadirkivali zbog odjeće i ponašanja, ismijavali zbog ružnoće. Tada je sebi obećala da se nikada neće tako ponašati prema nekom drugom, čega se i danas drži. “Svi su u školu dolazili u uskim farmerkama, a ja u širokim zelenim hlačama od pliša. Na glavi sam uvijek imala nekakve glupe kape koje su, navodno, služile da mi kosa ne ide u oči.” Ubrzo se to promijenilo: Sandra je postala omiljena u školi i predvodnica školskih navijačica.

KRAJ KONOBARISANJA Po završetku škole, Sandra odlazi na East University u Greenville, Sjeverna Karolina, gdje je upisala glumu, ali 1986. napušta fakultet u želji da se posveti glumačkoj karijeri. Iako joj do diplome nedostaju samo tri ispita, Sandra seli na Manhattan, odlazi na audicije, časove glume i ponekad prihvata manje angažmane u filmovima studenata. Tokom tog perioda sama se izdržava, radeći kao konobarica, garderoberka, praveći koktele… Poslije nekoliko audicija, 1987. dobija ulogu u prilično nasilnom akcionom filmu Hangmen, u kojem je glumio i bokserski prvak Jake LaMotta, prema čijem životu je Scorsese snimio Razjarenog bika. Niko nije primijetio Sandrinu glumu u tom filmu, što se promijenilo nakon nastupa u predstavi No Time Flat na Off-Broadwayu, kada su uslijedile odlične kritike. Konačno je dobila prvog agenta i počele su se nizati ponude za posao na filmu, televiziji, u pozorištu te više nije morala konobarisati.

ORIGINALNA, SPONTANA, DRAGA Značajna godina u Sandrinom životu bila je 1990., kada je igrala u filmu Ljubavni napitak br. 9, na čijem snimanju upoznaje i zaljubljuje se u glumačkog partnera Tatea Donovana. Cijela filmska ekipa bila je oduševljena Sandrom, ocijenili su je originalnom glumicom, spontanom i dragom osobom, te su bili iznenađeni kada je preselila u Los Angeles i počela živjeti s ne baš omiljenim Donovanom. “Osoba koja me najviše privuče uvijek je ona koja me najviše treba, a tada je on bio moj prioritet”, tako je Sandra objasnila vezu s Tateom, kojeg je ekipa ocijenila kao čovjeka kojem je “najvažnije izgledati savršeno u krupnom planu”.
U Los Angelesu najprije nije bilo previše angažmana, ostvarila je tek nekoliko manjih uloga, a onda su 1993. uslijedili Nestajanje s Jeffom Bridgesom i Kieferom Sutherlandom, The Thing Called Love Petera Bogdanovicha, s Riverom Phoenixom, Demolition Man sa Sylvesterom Stalloneom i romantična drama Wrestling Ernest Hemingway s Robertom Duvallom i Shirley MacLaine. Status istinske zvijezde zaradila je 1994. ulogom u Brzini, nakon koje je, godinu kasnije, dobila prvu glavnu ulogu u filmu Dok si spavao i bila nominirana za Zlatni globus.

FARMERSKO VJENČANJE Nakon četverogodišnje veze s Tateom Donovanom, koja je burno završila i poslije koje se dugo oporavljala, Sandra je bila u kraćim vezama s glumcima Benom Affleckom, Heathom Ledgerom i Mathewom McConaugheyem te dvogodišnjoj vezi s muzičarem Bobom Schneiderom. S McConaugheyem je ostala u prijateljskoj vezi, a jedan od Sandrinih slavnih prijatelja je njen partner iz filma Two Weeks Notice (2002.), Hugh Grant, koji je bio oduševljen njenom glumom i osobnošću: “Raditi sa Sandrom je kao vratiti se kući na neki čudan način, kao da je ona jedina glumica s kojom trebam snimati romantične komedije.”
Poslije dužeg perioda, ne baš sretnog kada je ljubav u pitanju, Sandra Bullock se 16. jula 2005. godine udala za pet godina mlađeg Jesseja G. Jamesa, TV zvijezdu, motociklistu i strasnog ljubitelja motora i brzina, voditelja emisije Monster Garage na Discoveryju, te daljnjeg potomka legendarnog razbojnika Jesseja Jamesa. Na vjenčanje, priređeno na ranču nedaleko od Santa Barbare, Sandra se dovezla u starom crvenom kamionu, zvanice su bile odjevene u odjeću rančera, a slušao se country. “Uvijek sam bila veoma skeptična kada su u pitanju vjenčanja. Želim to uraditi samo jednom i želim da to bude na pravi način.” Zadovoljna je brakom, a bila bi mnogo sretnija da bivša supruga njenog muža, striptizeta i pornozvijezda Janine Marie Lindemulder, ne pravi probleme oko brige za njihovu šestogodišnju kćer Sunny. Janine je bila u zatvoru zbog utaje poreza, imala je problema s alkoholom i drogom, te je djevojčica povjerena ocu i Sandri Bullock. Janine Lindenmulder tvrdi da se promijenila i želi da joj se vrati zajedničko starateljstvo, oko čega se od novembra 2009. vodi sudski spor.

SAVRŠENA FORMA Sandra Bullock vjeruje da je prošlogodišnja romantična komedija Prisila na brak (The Proposal) doživjela uspjeh zbog – golotinje. Skinula se i pokazala da je u savršenoj formi, da u četrdeset četvrtoj ima tijelo na kojem joj mogu pozavidjeti mnoge mlade djevojke: “Iako smo imali sjajnu priču i odličnu filmsku ekipu, iskreno mislim da se publici najviše svidjelo to što sam se ja skinula. U filmu ne nedostaje golišavih scena, a to uvijek odlično prolazi.” Sandrin partner u Prisili na brak bio je zgodni suprug glumice Scarlett Johansson, Ryan Reynolds, čijim tijelom nije bila impresionirana: “Za moj ukus je nekako preumjetan, prenabildan i previše iskvarcan. Na listi od jedan do deset, Ryanovo tijelo bih stavila na četvrto mjesto”, prokomentirala je Sandra u svom stilu Reynoldsov izgled. 
U nedavnom intervjuu, Sandra Bullock je priznala kako je naučila sebe stavljati na prvo mjesto, da je ne zanima mišljenje drugih koji joj daju savjete za njeno dobro: “Nikada nisam uradila nešto što su drugi smatrali da treba. Mislim da sam zbog toga sretna. Sve radim sama, pa i gluposti. Kad pogriješim, to i priznam, pokušavam da ne krivim nekog drugog. Ako je, međutim, neko drugi kriv, to ću mu i reći. Uvijek sam otvorena i govorim šta mislim, kažem kada mi nešto smeta. Ne želim doći kući i misliti kako sam trebala reći nešto, a nešto ne. Svakog dana se borim da vlastiti život proživim istinito i potpuno.”