Iz Švedske s ljubavlju

Kad su urednici njujorškog magazina Hint u inboxu pronašli fotografije nove kolekcije Lamije Suljević (22), švedske dizajnerice bosanskog porijekla, nisu mogli sakriti oduševljenje: podsjetila ih je, kažu, na radove slavne Vivienne Westwood, a njezine kreacije na američku heroinu nijemog filma Thedu Baru. Lamijin je rad prožet avangardnim detaljima, a njene kreacije su čista fantazija mode, napisali su u tekstu posvećenom ovoj kreativnoj nadi švedske modne scene. Nije dugo potrajalo, a priču o Lamiji objavio je i online magazine Dazed digital te predstavio kolekciju inspirisanu njezinom prošlošću i strašću za pariškom visokom modom.
Lamija se u Švedskoj našla kao i većina Bosanaca i Hercegovaca: kada je počeo rat, ona je iz rodne Foče, kao petogodišnja djevojčica, s roditeljima i sestrom Emirom spas potražila u Skandinaviji. Novi život počeli su u mjestu Växjö, a godine koje su uslijedile bile su svakodnevna borba. “U početku je bilo teško. Kad smo došli u Švedsku, nismo znali jezik, nismo imali dom, a čak i kad smo imali gdje prespavati ili nešto pojesti, živjeli smo u neizvjesnosti. Ali, danas smo sretni i zdravi, što je najvažnije”, priča Lamija, koja je, nakon što se odlučila za studij mode, s 18 godina napustila roditeljski dom te se uputila u tri sata udaljeni Stockholm. Iako su mama Mahira i tata Avdo, oboje ljekari, očekivali neki “sigurniji” studij, Lamija se odlučila izboriti za vlastiti pravac.

Šta predstavlja Vaša zadnja kolekcija, i odakle ste crpili inspiraciju?
– Inspirirana je Bosnom i balkanskom tradicijom. Moja nana s tatine strane radila je cijeli život na luksuznim rukotvorinama i za mene bila velika inspiracija. Vrlo rano naučila sam cijeniti tehniku ručnog rada, i ovo što danas imam rezultat je toga. Željela sam u kolekciju ugraditi i malo tuge kako bih ispričala priču da rat ne smije biti zaboravljen. Osjetila sam kako je došlo vrijeme da ispričam tu priču i istovremeno izrazim zahvalnost roditeljima što su bili dio nje, uprkos tuzi utkanoj u naš život. Oni su moji istinski heroji.

Ko su Vaši modni uzori?
– Volim Johna Galliana jer ima tako dramatične vizije u kreacijama, ali i Yves Saint Laurenta, te Chanel – koji slave eleganciju i klasičnu ljepotu.

A ko Vam je životni uzor?
– Otac. On predstavlja sve ono u šta vjerujem: rad, integritet i strpljenje. O njemu je nedavno izašla knjiga pod nazivom Rođen za doktora.

Radite li samostalno ili ste svoje ime odlučili vezati uz neki brend ili modnu kuću?
– Radila sam zajedno s jednim prijateljem; počeli smo kad je meni bilo 17 godina i napravili tri kolekcije, ali lani sam osjetila kako moram dalje nastaviti sama i – evo me! Upravo sam predstavila prvu samostalnu kolekciju i ne mogu biti sretnija, kritike su bile odlične.

Kako je tekao put od škole do danas hvaljenih kolekcija?
– Bio je to dug i težak proces, i još traje. Morala sam žrtvovati slobodno vrijeme, od 17. godine za mene je moda bila posao s punim radnim vremenom. Izgubila sam mnogo prijatelja, nisam čak imala vremena ni proslavljati rođendane. Znala sam jedan dan imati modnu reviju u Londonu i predstavljati kreacije tamošnjim celebrityjima, a drugi dan bih bila kod kuće i ne bih imala ni iglu za šivanje… Uvijek postoje usponi i padovi u ovom poslu – zato me mama zove svaki dan jer brine za mene, ali ja se volim probuditi i ne znati gdje će me taj dan odvesti.

Kako izgleda Vaš uobičajeni dan?
– Pokušavam se organizirati najbolje što znam: ako radim na novoj kolekciji, onda se osiguram da se koncentriram samo na to, a sve ostale obaveze pomjerim za kasnije. Sada, kad je kolekcija gotova, moj glavni zadatak je da posuđujem kreacije za potrebe modnih editorijala ili onima koji ih žele. Onda to znači mnogo rada za kompjuterom, mnogo intervjua, modnih revija… Moj posljednji projekat je modna instalacija na Scope Art Fairu u New Yorku, koji organizira slavna modna fotografkinja, novinarka i ikona stila Diane Pernet tokom njujorške sedmice mode.

Koliko često dolazite u BiH?
– Moji roditelji imaju stan u Sarajevu i posjećuju rodbinu svakog ljeta. Ja sam bila u Bosni i Hercegovini nekoliko puta, ali teško mi je izdvojiti vrijeme tokom ljetnih praznika jer obično tada planiram proljetne i ljetne kolekcije.
S kim živite u Švedskoj? Ima li među Vašim prijateljima Bosanaca?
– Trenutno sam u Stockholmu, radim na modnoj marki i još studiram. Većina mojih prijatelja su također iz svijeta mode, ali uglavnom po desetak godina stariji od mene. Istovremeno, pokušavam što češće biti s roditeljima i sestrom. Još imam sobu kod njih i obožavam jesti maminu hranu!

Koju manekenku biste voljeli angažirati za svoju kolekciju?
– Nataliju Vodianovu.

Kako izgleda švedska modna scena, i koliko je teško probiti se u tom svijetu?
– Vrlo je ograničena, ljudi ovdje vole igrati na sigurno kad je riječ o odijevanju. Obično nose džins i majice. Zato su moji najbolji kupci oni iz Pariza i New Yorka.