Suprugu nije briga za moju popularnost

Jedan od najimpresivnijih holivudskih glumaca (Vozeći gospođicu Daisy, Iskušenje u Shawshenku, Se7en…) odbio je da živi u centru svjetske filmske industrije. U Mississippiju je i mirnije i jeftinije. Pamti dane kada nije imao novca ni za hranu i kada je bio nadomak odluke da pređe u taksiste. Morgan Freeman (69) tri puta je bio nominiran za Oscara, a dobio ga je za izvanrednu ulogu u Eastwoodovom filmu Djevojka od milion dolara.

Morgan, zašto živite u Mississippiju a ne u Hollywoodu kao većina Vaših filmskih kolega?
– Kad sam, kao, odrastao, posjećivao svoje roditelje ovdje, počeo sam shvatati kakvu bliskost osjećam kad sam tu. Rođen sam u Missisippiju, imam mnogo prijatelja. Uostalom, ovdje mogu potrošiti trećinu novca za zemlju koju bih, recimo, kupio u Los Angelesu, a dobijem 10 puta više i susjede miljama unaokolo. Ovdje se osjećam ugodno. Sad sam u mjestu koje sam oduvijek volio.

Postali ste slavni prilično kasno – otprilike kad ste bili u dobi od 50 godina, sa Street Smart. Jeste li to očekivali ili je za Vas bilo iznenađenje kad se to desilo?
– Uvijek sam osjećao kako pripadam filmskoj industriji. Tako da nisam bio iznenađen kada se uspjeh desio – bio bih više iznenađen da je bilo suprotno.

Da li je bilo trenutaka kada ste se željeli povući iz ovog posla?
– Da, osamdesetih, kada mi je telefon prestao zvoniti i nisam imao nijedan angažman. Nisam mogao dobiti ni najmanju televizijsku ulogu. Razmišljao sam šta uraditi kako bih platio stanarinu i imao hranu na stolu. Bio sam vrlo blizu odluke da postanem taksist, a onda su počele pristizati ponude za posao.

I danas, sa skoro 70 godina, dobijate ponude kao nikad prije…
– Tako je. Čini se da što duže ostajem u ovom poslu, stvari postaju sve bolje. Zato mislim da ću ostati u poslu malo duže (smijeh). Ozbiljno, stvarno sam zahvalan. Biti ovdje, raditi i biti plaćen za nešto što voliš – to je uvijek iznenađenje. Ne možete to uzeti zdravo za gotovo. Pogotovo ne u Hollywoodu.

Dakle, ništa od plana o povlačenju iz glumačkog posla?
– Nema šanse! Sve dok mogu ustati iz kreveta, doći na snimanje, zapamtiti tekst, nastavit ću glumiti.

Je li gluma posao o kojem ste oduvijek sanjali?
– Jeste. Kad sam bio dječak, volio sam glumiti ili raditi nešto što je povezano s tim. Bilo je perioda, kratkih, doduše, kad sam želio biti vojni pilot. Ali, kad sam pokušao, shvatio sam da vojska nije ono što mi se sviđa. Radije sam ostao u filmskom biznisu.

Svoj prvi aplauz kao glumac dobili ste zato što ste bili zločesti.
– Tako je. (smijeh) Imao sam 12 godina i u mojoj školi je bila djevojčica koja mi se stvarno sviđala. Uvijek prekrasno odjevena, sa divnim kovrdžama. Da bih zadobio njenu pažnju, jednom sam joj izmaknuo stolicu kad je htjela sjesti i ona je pala na pod. Ustala je i počela me ganjati. Kako me nije uspjela stići, otišla je do naše profesorice engleskog i kazala joj šta sam učinio. Mislio sam da je sve gotovo, ali profesorica me je, umjesto kod direktora, odvela u drugi razred, u kojem su trebali glumce za školsku predstavu. Za ulogu u toj predstavi dobio sam prvu glumačku nagradu.

Smatrate se jednim od najboljih karakternih glumaca koji svoje uloge igra mirno, dostojanstveno i s dosta autoriteta. Osjećate li da ste zarobljeni u stereotipu i želite li ponekad zaigrati u nekoj komediji ili Vam se sviđa imidž koji imate?
– Istina je da sam prihvaćen kao jedna vrsta moralnog autoriteta. Ali kad pogledam glumce poput Henryja Fonde, Spencera Tracyja ili Garyja Coopera – koji su također smatrani moralnim autoritetima, tad kažem sebi: “Morgan, ti si u veoma dobrom društvu. Ne bi uopće trebao biti ovdje.” Tako da se osjećam dobro sa takvom vrstom imidža. Ali svakako bih želio glumiti i u komediji i u nekom drugom žanru. Što su uloge raznovrsnije, to mi se više sviđaju.

Kako donosite odluku o tome da prihvatate ulogu u nekom filmu?
– Prije svega, moram pročitati scenarij. Ako mi se svidi, prihvatam ponudu. Također, ako se radi o reditelju s kojim sam i prije sarađivao i ako mi se svidjelo, to je dodatni plus. Devedeset devet posto glumaca s kojima sam radio zaista cijenim, tako da to ko igra nije odlučujući faktor.

Kako se pripremate za uloge?
– Nemam nikakvih posebnih priprema. Iskreno, stvarno ne znam kako bi trebalo istraživati kada se pripremate za određenu ulogu. Kada proučavam scenarij, stvorim u sebi sliku kakav bi lik kojeg glumim trebao biti i to je to. Ako glumite stvarnu osobu, bilo da je umrla ili je još živa – to je druga priča. Tada, naravno, morate proučiti sve o njoj: čitati knjige, gledati videokasete ili je lično upoznati – tako da se možete uživjeti i odglumiti upravo onako kao da ste taj neko koga trebate prikazati.

Ipak Vaši glumački korijeni sežu iz teatra. Mislite li da biste se jednog dana mogli ponovo vratiti u teatar?
– Ne razmišljam na taj način. Sve vrijeme koje sam proveo na sceni u teatru, radio sam zato da bih dospio na film. Nikad ne reci nikad, ali zasad nemam planova u tom smislu.  

Je li Oscar za Djevojku od milion dolara bio ostvarenje sna ili zapravo ne držite mnogo do svih tih nagrada?
– U vrijeme kad sam bio nominiran za Oscara za ulogu u Djevojci od milion dolara, već sam imao tri nominacije Akademije. Nakon toga jednostavno znate da će vam Akademija, prije ili kasnije, dodijeliti jednog Oscara. Samo, postoji strah da ćete nagradu možda dobiti za nešto što nije vrijedno toga, da će vam je jednostavno uručiti kako biste kod kuće imali jednog zlatnog kipića. Srećom, mislim da to nije slučaj sa Djevojkom od milion dolara. Iskreno, tri nominacije su za mene ipak bili veliki momenti u životu. Poslije toga sam znao da sam napokon uspio.   

Mislite li da je Hollywood i dalje mjesto u kojem crni glumci teže dobivaju ponude za velike filmove?
– Mislim da to više nije slučaj. Svako ko kaže drugačije samo traži izgovor. U ovom biznisu su još u sedamdesetim otkrili da pravo pitanje nije rasa, već novac. Šefove nije briga koje ste vi boje, već da li si u stanju slijediti njihove upute. Ako to radiš, isplatit će ti se. Onda dobivaš najbolje ponude, bez obzira na to kako izgledaš.

Kako se Vaša supruga uklapa u cijelu tu priču – slava, ženski fanovi. Je li ljubomorna?
– Ne, moja supruga nije ljubomorna. Kada izađemo vani i žene se skupe kako bi od mene tražile autogram ili se slikale sa mnom, ona samo odšeta, sjedne negdje i pričeka me. (smijeh). Nije je nimalo briga za to. Myrna zna da se ništa ne može dogoditi. Mi smo zaista dobro usklađen par, nadopunjujemo jedno drugo.

Imate četvero odrasle djece. Koliko često ih viđate i kakav odnos imate s njima?
– Jedna od mojih kćeri je moj frizer-stilista, tako da je viđam svaki put kad imamo snimanje. Druga kćerka živi u Atlanti i viđam je često, jer je ona naša mala djevojčica i insistira na tome. Redovno se čujem i sa svoja dva sina. Ako ne možemo stići da se vidimo, onda se čujemo telefonom. Svi smo u veoma dobrim odnosima.

Kako se opuštate kad imate slobodne dane?
– Volim ploviti. Ako uspijem dobiti više slobodnih dana, a to se dešava možda jednom godišnje, možete me pronaći na mom brodiću negdje na Karibima. Plovim od otoka do otoka i tako se relaksiram. Tada smo sami ja, brod i more. Isključim mobilni telefon, ne provjeravam e-mail. Također, imam ergelu konja na mom ranču u Mississippiju, a još jedan od mojih velikih hobija je letenje.

Dobro se snalazite i u rješavanju križaljki…
– Pa dobro. To je druga priča. Upravo sad sam zapeo na jednoj u New York Timesu. Ali zaista uživam rješavajući križaljke, to na mene djeluje opuštajuće.

Sa svojom kompanijom Clickstar imate namjeru revolucionizirati internet…
– To je možda malo pretjerano reći. Ali, želimo, zapravo, napraviti web stranicu na kojoj će svaki korisnik moći downloadirati neki blockbuster potpuno legalno. To je najvažnija stvar. Osim toga, stranica će nuditi mnogo više: slavni glumci će brinuti o nizu različitih sadržaja. Danny DeVito, naprimjer, zadužen je za dokumentarni kanal, pošto je to njegovo polje interesovanja i zato što je on ekspert u tome. Ako kliknete na taj link vidjet ćete Dannyja kako priča o dokumentarcima, nudeći neke nove, ali i stare, ukoliko želite da ih downloadirate. Korisnici će također imati priliku da vide kratke uvode u neke filmove, kao i kritike. Planiramo napraviti svojevrsnu biblioteku sa različitim žanrovima: akcijske filmove, komedije, holivudske klasične filmske storije…

Imate li neostvarenih snova?
– Nemam nikakvih snova van filmske industrije, ali u ovom poslu imam dva: želim glumiti u zaista dobrom westernu i želim producirati film koji će biti nagrađen Oscarom.