Volim svoju sijedu kosu i bore

Da je 16-godišnji dječak iz Kentuckyja uspio ući u bejzbol tim Cincinnati Reds 1977. godine, holivudska historija bi se danas drugačije pisala. Srećom, sin novinara Nicka Clooneya, nije postao igrač bejzbola, već se počeo pojavljivati u reklamnim spotovima, te glumiti u serijama kao što su The Facts of Life, Roseanne, Sisters – sve do uloge zgodnog doktora Rossa u serijalu Hitna služba, koji je prvi put prikazan 1994. godine.
Za svoj prvi veliki filmski projekt George Clooney (46) odabrao je Tarantinov Od sumraka do zore (1996.), nakon kojeg su uslijedili Jednog lijepog dana, Batman i Robin (uloga Batmana donijela mu je zaradu od 10 miliona dolara), Out of Sight, Tri kralja, Mirotvorac… Za ulogu odbjeglog zatvorenika u komediji braće Coen O Brother, Where Art Thou?2000. godine nagrađen je Zlatnim globusom, a godinu dana kasnije utjelovljava Dannyja Oceana u filmu Oceanovih 11, koji je dosad imao dva nastavka.
Uloga u Syriani donijela mu je Oscara za najboljeg sporednog glumca 2006., a ove godine Michael Clayton nominaciju za najbolju mušku ulogu.
Privatni život jednog od, po izboru Peoplea, 50 najljepših ljudi na svijetu, najbolje odjevene zvijezde i najseksepilnijeg muškarca već godinama je mikroskopski izložen javnosti. Milioni žena širom svijeta željeli su znati sve o dečku iz Kentuckyja i sanjale o njemu. Ali nakon trogodišnjeg bračnog eksperimenta s glumicom Thaliom Balsam, s kojom se oženio 1989., Clooney još uvijek ne pokazuje spremnost da ponovo uplovi u bračne vode. No, ljubavnim vezama nije se opirao. Njegova sadašnja djevojka je bivša konobarica Sarah Larson (29), koju je upoznao u kockarnici  u Las Vegasu.   
Osim što se izvrsno snalazi u ulozi neženje, George Clooney je jednako dobar i kao reditelj. Ispovijesti opasnog uma i Laku noć, i sretno, film Leatherheads, koji je nedavno premijerno prikazan u Los Angelesu, njegov je treći rediteljski uradak. Riječ je o romantičnoj komediji o začecima profesionalnog američkog nogometa, u kojoj se pojavljuje i kao glumac i koscenarista, a glavnu žensku ulogu igra Renee Zellweger, Clooneyeva dobra prijateljica.

George, nakon niza ozbiljnih uloga, vraćate se s romantičnom komedijom Leatherheads. Potpisujete i režiju ovog filma.
– Da, nakon svih tih teških uloga, želio sam uraditi nešto lakše. Kao glumac želite miksati različite stvari. Imao sam dovoljno sreće da su mi nuđene različite uloge. Možda nisam bio naročito uspješan u mnogima, ali i dalje ih mogu glumiti. Dopuštaju mi da radim komedije, pa drame, ali dopuste mi i da budem idiot (smijeh). Šefovi me nisu stavili “u pretinac” i zahvalan sam im zbog toga.

U Leatherheadsu glumite s prijateljicom Renee Zellweger. Jeste li znali da će biti tako dobre hemije u filmu?
– Da, ja sam napisao scenarij s idejom da Renee i ja to snimimo i zaista sam mislio da je ona jedina osoba za to. Postoji samo nekoliko glumaca koji nisu samo za savremenih uloga. Većinu možete staviti u bilo koji vremenski period i još uvijek ćete znati da su oni iz 2008. zapeli u tom vremenu. Renee nije takva, ona je bila stvarno dobra u ovom filmu. Dokazala je to glumeći u Chicagu ili u Studengori... Ona je zaista moja draga prijateljica i oduvijek je to bila.

Mnogo je scena u filmu u kojima igrate američki nogomet, dobijate dosta udaraca. Mora da ste u dobroj formi.
– Čovječe, te scene nisu bile nimalo lake! Dobijete udarac, a istovremeno ste svjesni da to kamera možda nije uhvatila, da ste negdje uprskali. A osim toga, tu je i problem što ste ujedno reditelj i glumac. Kao reditelj gledam na neku scenu i mislim da je treba snimiti ponovo, dok glumac u meni misli da ne trebam ponovo primiti udarac. Tako da je to velika dilema (smijeh). Ali za jednog 46-godišnjaka u dobroj sam formi! Košarku igram dvaput sedmično, a vježbam svakodnevno. Mislim da sam već dugo vremena u dobroj formi.

Dakle, ne bojite se starenja?
– Kad sam se povrijedio tokom snimanja prošle godine, shvatio sam koliko je ranjivo moje tijelo. Shvatio sam i da nisam toliko pokretan kao nekad. Ali, osim toga, osjećam se dobro i u formi. Volim svoju sijedu kosu i bore. Zahvaljujući njima moje je lice izražajnije. Starenje je nešto što jednostavno morate primiti k znanju.  

Znači, niste imali korekciju područja oko očiju, kako je napisano u brojnim novinama?
– Nije li to bilo zabavno? Obično nema ironije u štampanim medijima, ja sam to rekao u kameru. Novinar me je pitao da li bih ikad išao na plastičnu operaciju, a ja sam napravio smiješnu grimasu i odgovorio: “Sredio sam oči, šta vi mislite?” I onda odjednom u novinama vijest kako je George Clooney radio operaciju. Odjednom ste posvuda s tom viješću. Čovječe! Nevjerovatno je kako takve stvari eksplodiraju.

Imate li sličnih anegdota?
– Ove sedmice sam se probudio, a moj Blackberry uređaj već je bio “u plamenu” u sedam sati ujutro, jer je objavljeno kako sam se zaručio. Ustao sam i mislio: pa upravo sam saznao da sam zaručen. Onda se sljedećeg jutra budim i saznam da se vraćam u Hitnu službu. Ova vijest objavljena je u 175 tekstova. To se, jednostavno, dešava i prije nego što dobiješ priliku da odgovoriš...

A šta je s pričom da ćete biti kum djetetu glumice Nicole Kidman?
– Nicole viđam jednom godišnje na nekoj zabavi ili nekoj premijeri. Volim je. Ona je odlična, ali nismo bliski prijatelji. A opet, to bi bio dobar posao za mene, mislim: kum njenog djeteta. Zato, ko zna...  

Sa Sarah Larson u vezi ste već nekoliko mjeseci. Jesu li dani samačkog života iza Vas?
– Mnoge žene ne bi mogle ostati sa mnom dugo zbog toga što previše radim. Ali kada ste u vezi morate u nju uložiti svoje vrijeme – a ja vremena jednostavno nemam. Žena s kojom sam mora biti vrlo neovisna... Vidjet ćemo šta će budućnost donijeti.

Niste zaposleni samo kad je u pitanju Vaša karijera, već i humanitarno angažirani u kampanji za Darfur. Često putujete tamo...
– Da, vratio sam se iz Darfura nedavno. To su zaista opasna mjesta. A osim toga, nije baš lako biti u Sudanu kad ste tako glasni u apelima protiv njihove vlade. Mnogo ljudi me je pitalo: “Zašto to uopće radiš?” Ja, jednostavno, želim biti dio cijelog čovječanstva, a ne samo uživati u njegovom boljem dijelu: ići na zabave ili u otmjene restorane.    

Vjerujem da naiđete na strašne priče?
– Sigurno. Posljednji put kad sam bio u Kongu bilo je zaista teško. Odveli su nas u bolnicu i tamo sam se sreo sa ženom koja je dan prije bila višestruko silovana, odsjekli su joj usne kako ne bi mogla pričati, te napravili strašne opekotine. Nevjerovatno! Natjera te na razmišljanje o tolikoj mržnji i okrutnosti. Mogu shvatiti da se ljudi mrze, ali nikad neću razumjeti šta te natjera da uradiš takve grozote nekome. To nije mržnja. Ima u tome nešto sadističko i okrutno.

Šta želite postići korištenjem vlastite slave?
– Možete postići sve. Vaš posao kad ste slavni jeste da idete tamo gdje kamere ne mogu i pokažete koliko svijet okrutan može biti. Ako dobijate dovoljno pažnje onda možete reći: Hajde da idemo tamo gdje pažnje nema nimalo, i kamere će vas slijediti. Očito je da zaista možete promijeniti politiku. Sve što trebate uraditi jeste da predložite neke ideje ili rješenja i pokušate okončati patnju tog naroda. Ali morate to predstavljati na pravi način i biti pravilno informirani o situaciji, ili, u suprotnom, nanijeti više štete nego koristi. Moram biti informiran bolje od političara kad raspravljam o delikatnim pitanjima. Ljudi jedva čekaju da ispadnete smiješni!

Uvijek djelujete tako strastveno kada je riječ o ovakvim temama. Šta je s Vašim ličnim snovima, ciljevima? Da li se isto tako entuzijastično borite za njih?
– Da, ja zaista vjerujem u to. Mislim da bi bilo trošenje života uzalud ako ne bi bilo tako. Život je prekratak da ne bih potpuno uživao u njemu. Morate se boriti da ostvarite svoje ciljeve. Inače, mislim, uvijek ćete osjećati nezadovoljstvo jer niste ni probali.  

Šta je Vaša sljedeća ambicija?
– Želim plesati više od svega, i to jazz ples. To je sve što želim naučiti i zaista sam strastven kad je to u pitanju, ali dosad nisam imao priliku. Sada je vrijeme i počet ću uzimati časove plesa.

Da li ste već ostvarili svoju ulogu iz snova?
– Imao sam nekoliko uloga iz snova. Tokom godina sam zaista igrao neke uloge koje su me usrećile, ali još ih je koje tek trebaju doći. Još ne odustajem. Želim glumiti dok god budem mogao. Volim biti kreativan i uvijek se želim poboljšavati.

Pomaže li Vašoj kreativnosti život u Italiji?
– Da, volim živjeti u Evropi! To je tako opuštajuće. Ne moram brinuti ni zbog čega: kako sam obučen, da li sam se obrijao... Osjećam se slobodno. Mogu otići u bar ili restoran a da me ne prati gomila paparazza. Mogu se voziti biciklom, popiti piće u kafani i uživati u životu. Čak i ako me ljudi prepoznaju, ne obraćaju pažnju. Ispričat ću vam nešto smiješno. U Americi svaki put jedem talijansku hranu i ona je puna luka. U Americi svi misle kako talijanska kuhinja znači tone luka. Onda otputuju u Italiju i shvate da u hrani tamo nema mnogo luka (smijeh). Stvarno čudno.

Vi niste samo seksi, već i moćan muškarac...
– Moć je tako prolazna i zapravo ne znači ništa. Nikad nisam mislio da ću biti ovako uspješan. Uvijek sam postavljao visoke ciljeve, ali nisam mislio da ću ih uspjeti i ostvariti. Kao što dobro znate, neke stvari se dese pukom srećom. Sve dugujem Hitnoj službi. Da nisam bio u toj seriji i da ona nije išla u najudarnijem terminu u SAD-u, četvrtkom u 10 navečer, nikad ne bih postao ovako slavan. To je baš tako jednostavno. I onog trenutka kad sam dostigao tu tačku, prijatelju sam rekao: “Upravo sam dobio sedam godina televizijske karijere.” I to je sreća i nema nikakve veze sa mnom. I uvijek sam svjestan koliko sam zapravo sretan. Sreća ima veze sa svime što postignete kao glumac!

Ali niste više samo glumac, već i uspješan reditelj, scenarista, producent...
– To ne znači da pokušavam izigrati sreću, ali to je za mene prva sljedeća najbolja stvar nakon glume. Sada je sve u stilu: ako dobijam sve te prilike, onda ću ih i iskoristiti. Nikad ne znaš koliko dugo će neka prilika potrajati.  

Uvijek ste optimistični, uvijek dobro raspoloženi... Imate li tužnih dana?
– Upravo sada. U ovom trenutku sam postao tužan jer je ovaj intervju gotov.