J. K. Rowling

IDEJA SA STANICE Nakon četverosatnog čekanja voza iz Manchestera za London, 1990. godine sinula joj je ideja o liku dječaka koji pohađa školu čarobnjaštva. Izjavila je da ni sama ne zna odakle joj takva ideja koja je počela s likom Harryja, a zatim i svim ostalim. Po dolasku kući, odmah je počela pisati. U decembru iste godine, njena majka gubi desetogodišnju bitku s multiplesklerozom: “Pisala sam Harryja Pottera u vrijeme kada mi je majka umrla, a nikada joj nisam rekla da sam pisala tu knjigu.” Nakon majčine smrti seli u Portugal, u Porto, kako bi predavala engleski jezik, a 1992. godine udala se za portugalskog TV novinara Jorgea Arantesa. Kćerka Jessica Isabel Rowling Arantes rodila se u julu 1993. u Portugalu, a razvod od Jorgea uslijedio je u novembru iste godine. Rowling sa kćerkom seli u Edinburgh, kako bi bila bliže sestri. Bila je nezaposlena i živjela od socijalne pomoći. Imala je dovoljno vremena da se posveti svom prvom romanu i da ga završi. Pisala je uglavnom u kafeima, ali je demantirala navode da je to činila kako bi pobjegla iz neugrijanog stana – nije toliko glupa da iznajmi stan bez grijanja usred edinburške zime, izjavila je.
Iako piše pod pseudonimom J. K. Rowling, nema srednjeg imena, pa je tako njeno ime na prvom izdanju knjige o Harryju Potteru glasilo Joanne Rowling. Prije samog izdavanja, izdavač Bloomsbury se zabrinuo kako bi mlada publika, prije svega dječaci, mogla imati predrasuda o kupovini knjige koju je napisala žena. Zato je izdavač zahtijevao inicijale, ne želeći otkriti njeno pravo ime.

BORBA S UVJERENJIMA J. K. Rowlingova rođena je 31. jula 1965. godine u mjestu Yate u Engleskoj, u blizini Bristola. Porodicu čine roditelji Peter James Rowling i Anne Rowling, te mlađa sestra Dianne. U mjestu Winterbourne završila je osnovnu i srednju školu, a zatim se upisala na Univerzitet Exeter. Kaže da je odlazak na koledž bio mali šok jer je očekivala da će tu biti među mnoštvom sličnih ljudi različitog mišljenja. Počela je uživati upoznavši nekolicinu istomišljenika. Nakon godinu dana studija u Parizu, vraća se u London, gdje je radila kao istraživač i prevodilac za Amnesty International. U decembru 2001. godine udala se za anesteziologa Neila Michaela Murraya. Vjenčanje je upriličeno na privatnoj ceremoniji u njihovom domu. Ovo je za oboje bio drugi brak. Joannin i Murrayev sin, David Gordon Rowling Murray, rodio se 2003. godine. Ubrzo nakon poroda, Rowlingova uzima malu pauzu od pisanja kako bi se mogla više posvetiti suprugu i novorođenom djetetu. Svoje najmlađe dijete, kćerku Mackenzie Jean Rowling Murray, rodila je 2005. godine. Joanna je član Škotske crkve. Jednom je izjavila: “Vjerujem u Boga, ali ne i u magiju.” Već je ranije slutila da ukoliko bi čitaoci znali za njena kršćanska uvjerenja, mogli bi i pretpostaviti šta će se dalje dešavati u knjigama. I sama je rekla da se borila sa svojim uvjerenjima.

FILMSKI UGOVOR U oktobru 1998. godine Warner Bros je otkupio filmska prava za prva dva dijela romana, plativši za njih sedmocifren iznos. Warner Bros uvažio je mnoge sugestije Rowlingove, a jedan od njenih zahtjeva bio je da se film snima u Britaniji i da cijela ekipa bude britanska. Rowlingova je zahtijevala i da Coca-Cola, koja se reklamirala uz film, donira 18 miliona dolara američkoj dobrotvornoj organizaciji Reading is Fundamental, a podržala je i mnoštvo drugih dobrotvornih akcija. Prvi prijedlog za reditelja bio je Steven Spielberg. Postoje tvrdnje da Joanne nije bila za to, iako ih je demantirala. Nije insistirala na određenom reditelju, ali je izjavila da bi voljela Terryja Gilliama, koji je radio Montyja Pythona, čiji je bila fan. Warner Bros htio je reditelja koji ima iskustva s porodičnim filmovima, tako je konačan izbor pao na Chrisa Columbusa.

ODNOS S MEDIJIMA Njen odnos sa štampom je težak i kompliciran. Priznala je da nije baš tolerantna kada su mediji u pitanju i da joj se ne sviđa sama priroda izvještavanja. Stekla je reputaciju vrlo nepristupačne osobe koja ne voli davati intervjue. Uspjela je dobiti nekoliko sudskih sporova u kojima je tražila odštetu za objavljivanje neautoriziranih fotografija nje i njene djece. Izjavila je i da joj se ne sviđa britanski tabloid The Daily Mail, koji je insistirao na postojanju njenog progonitelja za kojeg je sama tvrdila da ne postoji, a posebno što su insistirali na intervjuima s njenim pomalo čudnim bivšim suprugom.

DAVANJE JE MORALNA OBAVEZA Magazin Forbes je Rowlingovu 2004. godine prvi put stavio na listu najbogatijih. Tada je izjavila da zaista ima puno novca, ali da nije milijarderka. Trudi se da maksimalno doprinese radu mnogobrojnih dobrotvornih ustanova koje se bore protiv siromaštva i socijalnih razlika. Česte su njene donacije organizacijama koje se bore za pomoć i prava djece, organizacijama koje pomažu samohranim roditeljima, kao i onim koje se bave istraživanjima vezanim za izlječenje multipleskleroze, od koje je umrla i njena majka. Početkom augusta 2006. godine, zajedno sa Stephenom Kingom i Johnom Irvingom je na radiju City Music Hall u New Yorku čitala knjige, a sav ostvareni profit doniran je Fondaciji Haven, namijenjenoj umjetnicima koji iz nekog razloga više nisu u stanju stvarati. Rowlingova je zajedno s Nelsonom Mandelom, Alom Goreom i Alanom Greenspanom napisala uvodnik za zbirku govora Gordona Browna, a prihod od prodaje doniran je za razvoj Istraživačke laboratorije Jennifer Brown. “Mislim da postoji moralna obaveza da dajete onda kada imate više nego što vam je uistinu potrebno. S tim novcem treba mudro postupati i dobro promisliti na šta trošite i kome ga dajete.”

BORBA PROTIV SIROMAŠTVA Kako je i sama bila samohrana majka, predsjednica je udruženja samohranih roditelja, a postala je njihov prvi ambasador 2000. godine. Sarađivala je sa Sarom Brown, suprugom britanskog premijera Gordona Browna, a zajedno su radile na knjizi namijenjenoj djeci samohranih roditelja. Godine 2001., jedna od britanskih organizacija koja se također bori protiv siromaštva poslala je upit na adrese tri najprodavanija pisca u Britaniji, a između ostalih i Joanni. Upit je, ustvari, sadržavao molbu piscima da sastave neku vrstu brošure u kojoj će napisati nešto o svojim najprodavanijim djelima, a sav prihod od prodaje tih brošura išao bi u fond za borbu protiv siromaštva. Od dana kada se ta knjižica našla u prodaji, od marta 2001. godine, do danas, samo na Joanninoj knjizi prikupljeno je više od 30 miliona dolara. Oko 20 miliona dolara skupljeno je van Britanije. Godine 2005., kako bi pomogla mnogobrojnoj ugroženoj djeci u istočnoj Evropi, Rowlingova zajedno s Emmom Nicholson osniva fondaciju pod nazivom Children’s High Level Group. U januaru 2006. godine odlazi u Bukurešt kako bi novim dječijim krevetićima opremila jednu psihijatrijsku ustanovu. Prvog novembra 2007. godine izjavila je da je rukom napisala i ilustrirala sedam primjeraka knjige o Harryju Potteru od kojih će šest pokloniti, a posljednji, sedmi primjerak, dati na aukciju. Skupljeni novac će dati u fond jedne od mnogobrojnih dječijih organizacija kojima pomaže.

OSMI NASTAVAK Rowlingova je izjavila da ima namjeru posvetiti se pisanju i nakon ovih slavnih romana. Najvjerovatnije neće koristiti drugi pseudonim, jer je sigurna da bi novinari vrlo brzo uspjeli otkriti njen identitet. Godine 2006. izjavila je kako je završila s pisanjem nekoliko kratkih priča i knjiga za djecu – političkih bajki, namijenjenoj mlađoj publici od one Harryja Pottera. Za sada ne planira osmi nastavak priče o malom čarobnjaku, možda će za nekih desetak godina poželjeti da mu se vrati. Vjerovatnije će napisati svojevrsnu enciklopediju o čarobnom svijetu Harryja Pottera, od neobjavljenih materijala i bilježaka. Sav profit koji se ostvari od prodaje ovog djela bio bi dat u dobrotvorne svrhe. Posljednje četiri knjige o Harryju Potteru najbrže su se prodale u historiji izdavaštva, a rekord drži posljednja knjiga Harry Potter and the Deathly Hallows. Cijela serija, koja zajedno broji 4.195 strana, prevedena je na 65 jezika.