Pretplati se
“Glas” mi je pokazao koliko sam jaka

BELMA SALKUNIĆ

“Glas” mi je pokazao koliko sam jaka

“Ovaj film je moja pobjeda. Ne pobjeda glumice, već nešto potpuno intimno i lično što mi je falilo u životu”, kaže sarajevska glumica Belma Salkunić nakon zagrebačke premijere Glasa, novog filma Ognjena Sviličića, u kojem igra glavnu ulogu

Razgovarala Živana Jovančić
Snimio Nikola Blagojević
Makeup Naida Melić

Glumica Belma Salkunić (31), članica ansambla Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, niže uloge u matičnoj kući, u kojoj teku pripreme za predstavu Veliki diktator. Bez sumnje, ovaj naslov asocira nas na čuveni istoimeni film Charlieja Chaplina, koji spaja satiru vezanu za Hitlera i nacizam i tragikomediju, što je i centar iz kojeg potiče ideja za predstavu, čija je premijera zakazana za 27. februar. Velikog diktatora u Narodnom pozorištu režira Admir Glamočak, dramatizaciju i adaptaciju potpisuje Almir Imširević, a u brojnoj glumačkoj ekipi igra i Belma. 

Naša glumica, koja je zadnje dvije-tri godine igrala na scenama i drugih pozorišnih kuća, te snimila nekoliko epizoda za TV seriju Žigosani u reketu, igra glavnu ulogu u Glasu, novom filmu poznatog zagrebačkog reditelja i scenariste Ognjena Sviličića. U središtu priče je tinejdžer Goran (Franko Jakovčević) koji stiže u dom za maloljetnike, u kome dolazi u sukob sa sredinom zbog svog ateizma, a Belma igra direktoricu doma Danijelu. Film je svjetsku premijeru imao u oktobru 2019. na Međunarodnom filmskom festivalu u Busanu, u Južnoj Koreji, najvećem azijskom festivalu, a 21. januara ove godine premijerno je predstavljen u Zagrebu. 

Iščekivana premijera filma Glas, reditelja Ognjena Sviličića, okupila je protagoniste u Zagrebu. Kakve utiske imate sada, nakon što ste pogledali film?

– Čini mi se da još uvijek nisam svjesna šta se desilo. Još mi je potrebno neko vrijeme da se utisci slegnu. Iz Zagreba sam odmah uskočila u sarajevsku kolotečinu i sve obaveze nastavila kao da se ništa nije desilo. Divno je bilo na premijeri, nestvarno. Mislim da će publika prihvatiti film. Za mene je njegova tema veoma značajna, aktuelna: govori o religiji, o pritisku koji društvo vrši na pojedinca koji želi slobodu. Glavni junak, Goran, nije odgajan u duhu religije i odupire se pravilima koja u domu imaju primat. Takva osobina mladih ljudi je divna, to da se može usprotiviti masi ne zato što je a priori buntovnik, nego zato što traga za argumentima. To je lijepa poruka.

Po čemu ćete najviše pamtiti snimanje?

– Ovaj film je moja pobjeda. Ne pobjeda glumice, već nešto potpuno intimno i lično. Desilo mi se da mi film pokaže koliko sam jaka, a to mi je falilo u životu. Kad sam otišla iz Sarajeva u ljeto 2018. na snimanje, otišla sam nesigurnim koracima, skromno, tiho, preispitujući se u sebi da li sam uopšte trebala krenuti, a vratila sam se jaka, stamena, čvrsta i sa osmijehom. Otišla sam da tražim Danijelu, ulogu žene koju igram u filmu, a pronašla sam i Belmu i Danijelu. I zavoljela obje. Po tome ću pamtiti ovaj film. 


Kompletan tekst možete pročitati u Graciji 387, 7.2.2020.