Nedavno objavljeno

Da sam ja netko…

Zagađenost zraka u Sarajevu, ali i Tuzli, Zenici i još nekim gradovima, i ove je zime dostigla alarmantne vrijednosti. Znamo da je štetno, znamo da dišemo otrovni zrak, šta poduzeti? Građani pozivaju na akciju i upućuju kritike na račun vlasti, čije konkretne mjere izostaju. Šta bi oni učinili da su “neko”, odnosno da su na poziciji moći, pitali smo specijalistu za kvalitet zraka i klimatske promjene Martina Taisa, švedsku ambasadoricu Johannu Strömquist, sportistu Tomislava Cvitanušića, TV novinarku Emelu Burdžović i političku analitičarku Ivanu Marić

Priredila Mersiha Drinjaković
Snimili Nikola Blagojević i Kemal Softić

JOHANNA STRÖMQUIST, AMBASADORICA KRALJEVINE ŠVEDSKE U BiH

… zabranila bih sve vrste grijanja koje zagađuju okoliš

Učinila bih da svi pojedinci u državi zajednički rade na rješavanju situacije. Svako može nešto učiniti. Pobrinula bih se da se uvedu novi autobusi i tramvaji na električni pogon, koji voze na vrijeme, i zabranila bih upotrebu starih, loših automobila koji zagađuju okoliš. U danima najvećeg zagađenja javni prijevoz bio bi besplatan. Osigurala bih da se uvede jeftino grijanje za sve građane, koje neće zagađivati okoliš, a koje bi bilo besplatno za one koji ga ne mogu priuštiti, te bih zabranila sve vrste grijanja koje zagađuju okoliš (na ugljen, gumene pelete, drva, itd.).
Mislim da trebamo imati na umu kako je nemoguće da jedna osoba može sama riješiti taj problem. Svako mora dati svoj doprinos – vlada, građani, kompanije. Također, to nije problem jedne države, jer zagađenje zraka ne poznaje granice i utiče na cijeli okoliš. Utiče na ekosisteme (životinje, biljke) i, prema tome, na hranu koju jedemo. To je jedna od najvećih prijetnji okolišu. Ne samo da ugrožava naše zdravlje već utiče i na kvalitetu života. A mi nemamo drugog izbora osim da udišemo zrak oko nas.

TOMISLAV CVITANUŠIĆ, SPORTISTA

… uveo bih besplatan prijevoz žičarom na Trebević

Da sam ja neko, uveo bih poseban režim smanjenja saobraćaja i insistirao na njegovom provođenju, te u isto vrijeme pokušao ponuditi kvalitetniji javni prijevoz. Osim saobraćaja koji je samo jedan dio ovog problema, ograničio bih temperature toplanama i uveo subvencije za građane koji se griju na čvrsta goriva, prvenstveno koji se griju na ugalj, da mogu preći na druge i čistije načine grijanja svojih domova. Također bih u dane kada su vrijednosti zagađenja zraka iznad normalnih, uveo besplatan prijevoz žičarom na Trebević; ovo je pogotovo važno za naše sugrađane umirovljenike, koji su posebno osjetljiva kategorija u ovom slučaju.

IVANA MARIĆ, POLITIČKA ANALITIČARKA

… zabranila bih korištenje starih automobila

Prvi smog svake godine šokira građane i izazove paniku. Čuju se pozivi na proteste i od vlasti zahtijeva da taj problem odmah riješe. Pritom, očekujemo da svi drugi nešto poduzmu, ali ne i mi. Koliko je među nama onih koji voze stare automobile koji su zabranjeni u EU, koji su sagradili nelegalne objekte, koji griju na čvrsta goriva, koji su odobrili izgradnju objekata koji sprečavaju neometan protok zraka…? Problem je što briga za čist zrak nestane s prvim sunčanim danom. I tako evo već duže od 50 godina. Zagađenje zraka je stari problem koji zahtijeva sistematičan pristup uz koji bi se ovaj problem za par godina mogao dovesti u razumne okvire.
Da sam ja neko ko ima moć prvo bih se pobrinula da građani dobiju provjerene informacije o opasnostima zagađenog zraka i o onome što mogu poduzeti protiv toga. Ugroženim kategorijama bih osigurala besplatne maske. Pozvala bih stručnjake da naprave konkretne i realistične, kratkoročne i dugoročne mjere s čijom realizacijom bismo krenuli odmah. Zabranila bih korištenje starih automobila, a ograničila korištenje svih automobila u centru grada. Unaprijedila bih javni prevoz kako građani ne bi imali potrebu za ličnim automobilom. Subvencionirala bih utopljavanje objekata. Zabranila bih grijanje čvrstim gorivima, a razvijala sistem daljinskog grijanja. Neke od ovih prijedloga Vlada Kantona Sarajevo već provodi, od utopljavanja objekata do nabavke električnih vozila. Kada bi i drugi nivoi vlasti uradili ono što mogu, a priključili im se i građani, zagađenje bi postao izuzetak, a ne redovni pratilac zahlađenja.

 

MARTIN TAIS, SPECIJALISTA ZA KVALITET ZRAKA I KLIMATSKE PROMJENE

… radio bih na dugoročnoj strategiji smanjenja zagađenja

Interventne mjere služe samo da se ne povećava zagađenje a da ostane isti nivo zagađenja. To nije rješenje. Živimo godinama i zagađujemo godinama, i rješenje zagađenja zraka nije problem jedne godine – to je višegodišnji problem. Moramo imati viziju šta želimo napraviti od ovog grada, želimo li čisto Sarajevo.
Ovo zagađenje će trajati još godinama sve i da sad preduzmemo mjere. Prema istraživanjima, 35-40 posto zagađivača su automobili, a 50 posto kućna ložišta, loženje uglja, mokrih drva, gume, kože… U Sarajevu imamo od 80.000 do 100.000 individualnih ložišta, domaćinstava koja se griju na taj način. A opet, mi ne možemo narodu zabraniti da se grije, ali možemo, naprimjer, ovo što radi kantonalna vlada u Sarajevu, i ja je u tome potpuno podržavam. Imaju sluha, vokabular koji ulijeva povjerenje. Očekujem da bi mogli nešto napraviti. Dugoročna strategija podrazumijeva mjere ubrzavanja saobraćaja kroz Sarajevo: ako od Ilidže do Baščaršije umjesto sat i 15 minuta prođem za 15 minuta, ja sam za pet puta smanjio emisiju štetnih gasova. A to je suština – smanjiti emisiju štetnih gasova. Druge mjere su energetska efikasnost, utopljavanje zgrada, da onda čovjek za manje energije dobija odgovarajuću temperaturu, da se što više uvodi plin, obnovljivi izvori energije… Ali, moramo planirati: ove godine ćemo toliko, sljedeće toliko. I efekti će se vidjeti za četiri-pet godina. Ne treba nama mnogo studija, imamo znanje, imamo ljude, napravili smo kantonalni plan zaštite okoliša prije 20 mjeseci u kojem je sve ovo napisano, samo treba vizija, godišnje izdavajanje sredstava za ove svrhe i – raditi na tome.

EMELA BURDŽOVIĆ, TV NOVINARKA

… rezidencije s Poljina preselila bih na Otoku i Ilidžu

Zabranila bih pristup Poljinama i ostalim elitnim naseljima i vazdušnim banjama, pa da pojedini i sami osjete muku u kojoj se guše oni za koje se navodno bore. Rezidencije bih im prebacila, naprimjer, na Otoku ili Ilidžu, da vide kako je lijepo i prozračno tamo. Uz zabranu izlaska iz grada. Uvela bih grijanje na plin ili struju pod obavezno, uz subvenciju države, da ljudima ova mjera bude pristupačnija. Regulisala bih javni saobraćaj tako da ga ljudi s užitkom koriste umjesto automobila; ovako se, čak i da je besplatan, mnogi teško odlučuju da ga koriste zbog loše povezanosti, linija, samih vozila. S regulisanim saobraćajem, zabranila bih da sve ispod eura 5 prođe tehnički pregled i izađe na ceste i zakonski uredila ovu užasnu, nestratešku, ružnu, nefunkcionalnu i očito zagađivačku gradnju. Potrebno je razmišljati dugoročno, investirati u zdravo društvo uopće, i mentalno i fizički. Stvarati zdravu, obrazovanu, proaktivnu naciju. Naši političari razmišljaju od danas do sutra, od pečata do pečata, i njima odgovaramo otrovani, bolesni, zagađeni, zakržljali i ovisni o njihovim ratnohuškačkim, nacionalističkim retorikama. Odgovara im narativ u kojem ne vidimo prst pred okom, da su nam i pamet i pluća na rezervi, da tapkamo u ovom smogu i ponavljamo “samo da ne puca”.

Gracija 386, 24.1.2020.
- Advertisement -

Latest Posts

Raport

spot_img
spot_img