Pretplati se
Smiri se, bit će ti još gore!

PRIMJERI IZ SUDSKE PRAKSE U SLUČAJEVIMA SILOVANJA U BiH

Smiri se, bit će ti još gore!

Tekst koji slijedi je uznemirujućeg sadržaja, a čine ga detaljni opisi situacija silovanja, jer smo nastojali plastičnim primjerima ilustrovati kakvim su traumama žrtve izložene, te koliko je važno ne biti pasivan ako primijetite da je neko u nevolji

Priredila Mersiha Drinjaković
Snimci Depositphotos

U Priručniku za razmatranje krivičnog djela silovanja u sudskoj praksi u Bosni i Hercegovini, publikaciji objavljenoj ove godine, a čiji je izdavač Atlantska inicijativa Sarajevo, postoji poglavlje “Sudsko odmjeravanje kazne u predmetima silovanja i drugih krivičnih djela protiv spolne slobode – analiza olakšavajućih i otežavajućih okolnosti”. U njemu se, kroz primjere iz sudske prakse, navode detaljni opisi silovanja, situacije kojima su izložene žrtve, te kakve su izrečene kazne nakon ovih nedjela. U nastavku donosimo detalje nekoliko presuda za silovanje, odnosno izvode iz obrazloženja, uz napomenu da se radi o uznemirujućem sadržaju. 

PRIMJER 1 

Slučaj silovanja datira iz februara 2016. U sudskim spisima navodi se kako je silovatelj svoju žrtvu tukao bokserima, a onda i šakama po cijelom tijelu. Opisi su zastrašujući:  “... počeo hvatati za kosu, vukući je tako podigao sa poda i dok je ova krvarila na nos, plakala i molila da je ne tuče ... naredio joj da skine odjeću sa sebe...”. Tokom silovanja joj je upućivao prijetnje da će je ubiti. Ponovljeni slučaj silovanja desio se u martu iste godine, u kasnim noćnim satima. Svoju je žrtvu silovatelj u nekoliko navrata bacio s kreveta na pod, nakon čega je ona izgubila svijest. Krenuo je potom nožem na nju, a kad je, tako dezorijentisana, pokušala ustati, udario ju je bokserom u potiljak te je paralisao. “... zatim uzeo viljušku i ubadao je po nogama, a potom pokušao ubosti i u lice ... natjerao je da se skine, a potom je, iako je bio svjestan i znao da je ovoj slomljen otpor ... zahtijevao da ga ... zadovoljava, što je ona na ponovljeni zahtjev i morala učiniti...”. Zatim ju je opet silovao uz prijetnje da će je ubiti. Ponovljeno silovanje desilo se i nekoliko dana kasnije, u pola 11 navečer. Počelo je sa nasiljem: “... nakon što je otvorenom šakom udario u lice, a zatim i bokserom u glavu i leđa ... nakon što je u više navrata zaprijetio da će je ubiti, uzeo željezni lanac za psa kojim je zamahnuo u pravcu njene glave... ”. Kad je žrtva pokušala da se odbrani, udario ju je u butine, te joj lanac omotao oko vrata i davio je stežući ga rukama. Slomio joj je vratni kralježak. 

Izrečena kazna: Četiri godine i osam mjeseci zatvora.

PRIMJER 2

Drugi slučaj također upućuje na premlaćivanje koje prethodi silovanju. Desio se u augustu 2015., a žrtvi je silovatelj, nakon što ju je dovezao autom na određenu lokaciju, naredio da se skine. Kad to nije htjela uraditi, otpor je slomio udarcima u stomak, što ju je oborilo na tlo. “Kad je ustala, hvata je za kosu, poteže i obara na tlo, zatim udara po glavi i nanosi joj nagnječenja u području glave, nagnječenje u području vrata...”. Nasilno joj je skinuo odjeću, silovao je i ostavio da leži.

Izrečena kazna: Jedna godina zatvora.

PRIMJER 3

Ovaj slučaj silovanja koji je zabilježen u sudskim spisima desio se krajem decembra 2013. Silovatelj je prisilio svoju malodobnu žrtvu na spolni odnos. Ostavši sam u stanu sa žrtvom upozoravao ju je kako ne smije praviti buku, te napominjući kako ima dobre veze u policiji. Prijetio joj je kako ima pištolj kojim će ubiti i nju i njene roditelje. Žrtva se plačući uspjela dokopati toaleta, ali ju je silovatelj izvukao otuda, te je gurnuo na kauč, opalio šamar i silovao... Istu je žrtvu mjesec i dvadeset dana kasnije opet silovao. Ovaj put uvukavši je u automobil, iz kojeg mu se, prvobitno, uspjela otrgnuti, ali ju je sustigao i ponovno ubacio na sjedište. Legao je na nju, udario je šakom u glavu govoreći joj “smiri se, bit će ti još gore”. Rukom ju je držao za kosu, te savladao žrtvin otpor i silovao je.

Izrečena kazna: Dvije godine i šest mjeseci zatvora.

PRIMJER 4

Posebno su uznemirujući slučajevi silovanja s više počinitelja. Žrtvu su, prema dostupnim opisima činjenica, njezini napadači u maju 2013. uvukli u prizemlje jedne kuće, te je, dok ju je jedan od njih držao za vrat i ruke, drugi silovao... “Osuđeni... je riječima i guranjem naveo i optuženog da izvrši spolni odnos s oštećenom što je optuženi i učinio s tim da oštećenu nije tukao…” 

Izrečena kazna: Jedna godina zatvora.

PRIMJER 5

U ovom slučaju silovanja napadač je svoju žrtvu doveo u stan, a svoju nevjenčanu suprugu otjerao u drugu sobu. Kako se žrtva opirala vrišteći i pozivajući u pomoć, udario ju je snažno pesnicom nekoliko puta u lice, te joj nanio teške povrede, a potom je silovao. Žrtvi je pomogla osoba koja je čula njezine vriskove i upala u stan, te silovatelja savladala, a žrtvi omogućila bijeg. Silovatelj je reagirao prijetnjama, “govoreći mu da će ga sasjeći sjekirom, da će mu ispred škole ubiti dijete, a ove je prijetnje ponovio i pred policijskim službenicima”. 

Izrečena kazna: Četiri godine i sedam mjeseci zatvora.

Rodne predrasude

Navedeni primjeri su zastrašujući i svaki za sebe govori o užasima kroz koji žrtve prolaze. Ovdje ne smijemo zaboraviti na jednu jako važnu stvar, a to su rodne predrasude. Naučna istraživanja pokušavaju otkriti rodne predrasude i pogrešna shvatanja slučajeva silovanja, te na taj način unaprijediti sudsku praksu i rad policije kako žrtve ne bi bile izložene nepravednom tretmanu i stigmatizaciji. “Stigmatizacija će se smanjiti samo kada društvo prestane gledati na seksualno nasilje kao na ‘nasilno izražavanje seksualnosti’ ili rezultat ‘prirodnih poriva’, i počne ga shvatati kao ‘seksualno izražavanje nasilja’.” (Iz publikacije Trial International – Mitovi o silovanju).

Rodne predrasude su fenomen koji utječe na naše poimanje svijeta i mišljenje o njemu, posebno kada se radi o društvenom ponašanju muškaraca, žena, dječaka i djevojčica. Rodne predrasude mogu predstavljati značajan izazov za sudije kada se radi o pravednom i nepristrasnom rješavanju i izricanju kazni u predmetima silovanja i seksualnog zlostavljanja. Osim toga, rodne predrasude mogu utjecati i na razmišljanje i ponašanje drugih aktera krivičnopravnog sistema, kao i učinilaca, žrtava i društva uopće.

Žrtve seksualnog napada koje su koristile droge ili alkohol u vrijeme napada, ili koje imaju historiju upotrebe droga i alkohola, oduvijek su bile sumnjive, okrivljavane i/ili nisu ozbiljno shvatane kada prijave to krivično djelo. Uzmimo za primjer alkohol. Muškarac ili mladić koji je popio velike količine lako može da koristi pijanstvo kao izgovor za loše ponašanje – drugim riječima, nije znao šta radi jer je bio pijan. S druge strane, ponašanje žena i adolescentkinja će se najvjerovatnije smatrati nedoličnim, te će ih se čak optužiti da su “same to tražile” ako su napadnute dok su bile pod utjecajem alkohola.

Percepcije ranjivosti, pristupačnosti i vjerodostojnosti su pod utjecajem rodno zasnovanih stavova i očekivanja, kao i moći i društvenog statusa. Da bi prevazišli utjecaj rodnih predrasuda, sudije i drugi akteri krivičnopravnog sistema moraju biti u stanju da utvrde zašto bi se određena žrtva smatrala ranjivom, pristupačnom i nekredibilnom. Ovaj evaluacijski proces može pomoći sudijama da prepoznaju prisutnost rodnih predrasuda i na taj način ublaže njihov utjecaj na suđenje i izricanje kazne.

Adekvatan odgovor pravosuđa i policije može puno učiniti na prevazilaženju traume, kod žrtava, ali i na razbijanju stavova društva koje na različite načine kreira atmosferu u kojoj silovanje nije dovoljno ozbiljno shvaćeno ili je shvaćeno kao dio muško-ženskog odnosa. Društvo u kojem su seksizam, rasizam, homofobija, degradirajuće fotografije i komentari koji se odnose na žene normalna pojava jeste društvo koje kreira neravnopravan odnos prema ženama i u kojem se nasilje nad ženama i silovanje percepiraju kroz mitove ili kao nešto što žena sama izazove. 

Svi možemo napraviti promjenu, prijaviti silovanje, reagovati ako vidimo da je neko u opasnosti. Pronađite na YouTubeu kratki film pod nazivom Who Are You? koji na upečatljiv način upućuje važnu poruku o tome kako mali gest pomoći može promijeniti nečiju sudbinu i spasiti ga od silovanja. Ne budimo pasivni, pomozimo ako primijetimo da je neko u nevolji.



STRUČNI UGAO (II)  

Sindrom traume silovanja

Sindrom traume silovanja uključuje fizičke i psihološke reakcije te promjene ponašanja kao neposredne posljedice traumatskog iskustva i direktne i intenzivne prijetnje po život. U većoj ili manjoj mjeri, proživljavaju ga sve silovane / seksualno zlostavljane žene

Napisala Dželila Mulić-Čorbo, psihologinja / sistemska porodična psihoterapeutkinja
 
 
Sindrom traume silovanja se sastoji od dvije faze: akutne faze i faze reorganizacije. 
 

AKUTNA FAZA

 
Javlja se neposredno nakon silovanja i može trajati satima, danima, čak i sedmicama. Dva su osnovna tipa neposrednog reagovanja na traumatsko iskustvo:
  • ekspresivne reakcije: karakterizira ih otvoreno pokazivanje osjećaja kao što su strah, bijes, tjeskoba, tuga i očaj. Osoba plače, viče, vrišti, nekontrolirano se trese, uznemirena je i potresena;
  • kontrolirane reakcije: za njih je karakteristično da žena skriva ili maskira svoje osjećaje i na prvi pogled djeluje mirno i sabrano. 

Neprimjerena mirnoća, nedostatak bilo kakvog iskazivanja osjećaja, pretjerano prisebno i staloženo ponašanje.
Osjećajne i fizičke reakcije žena koje su preživjele silovanje / seksualno zlostavljanje ovise o čitavom nizu faktora, kao što su: kako je došlo do napada, koliko su teške pretrpljene ozljede, je li napadač uhvaćen, je li od ranije postojao kakav odnos između napadača i preživjele (je li napadač poznat ili ne).
Akutnu fazu karakteriziraju sljedeći simptomi:
  • Fizičke reakcije: šok, povraćanje, lupanje srca, osjećaj gušenja, pritisak u grudima, poremećaji spavanja. Dio reakcija je usko vezan uz fizičku traumu uzrokovanu napadom, kao što su rane i ogrebotine specifične za povrijeđena mjesta (npr. grlo, vrat, grudi, bedra, ruke, noge, genitalije). Jaka mišićna tenzija može dovesti do izrazitih glavobolja, umora, a može uticati i na probleme spavanja. Javlja se i gubitak apetita, kao i mučnina i povraćanje. Osim toga, moguće su i neke fizičke komplikacije kao rezultat silovanja: genitourinarne infekcije, ginekološke smetnje, popratne nuspojave sredstava protiv začeća (morning after pill).
  • Emocionalne reakcije: Širok raspon intenzivnih osjećaja akutne stresne reakcije:
– šok i nevjerica: da se seksualno nasilje dogodilo baš njoj, osjećaj potpune preplavljenosti proživljenim užasnim iskustvom;
– strah: za život (fizička povreda, sakaćenje, smrt), od mogućnosti zaraze spolno prenosivim bolestima, do eventualne trudnoće;
– osjećaj krivnje i samooptuživanja: da je sama na neki način izazvala napad, zbog svega što joj se događa i kako se osjeća;
– bijes: na napadača, na sebe, na bliske osobe koje nisu bile prisutne kako bi je zaštitile;
– sram: osjeća da je prljava, odbačena, obezvrijeđena, označena (svi znaju šta je proživjela).
  • Promjene u ponašanju – česte reakcije su nemogućnost smirenja i odmora, potreba za opsesivnim pranjem, povećana zloupotreba sredstava ovisnosti (cigareta i alkohola, tableta za smirenje). Neke osobe imaju izražen nemir, želju za bijegom. Karakteristično je da osoba ne može jesti, ni spavati. Nije rijetkost da u tom prvom razdoblju neke osobe žele biti same i iritira ih prisutnost i briga drugih.
 

FAZA REORGANIZACIJE

 
U ovoj fazi žena koja je preživjela seksualno nasilje nastoji traumatski događaj inkorporirati u okvire koje može razumjeti i prihvatiti. Za fazu reorganizacije karakteristično je javljanje sljedećih ponašanja/reakcija (sve navedeno može i ne mora biti prisutno):
 
Promjene životnog stila
Silovanje intenzivno utiče na svakodnevne životne navike i obrasce ponašanja. U nekim slučajevima ne mijenja se samo jedan, nego velik broj različitih životnih navika. Dolazi i do značajnih promjena u svakodnevnom životu, nivo funkcioniranja je često bitno smanjen, što direktno uzrokuje smanjenje efikasnosti na poslu, izbjegavanje poslovnih obaveza ili napuštanje posla ili škole. Osobe žele pobjeći, preseliti se, promijeniti telefonski broj, a sve u cilju zaštite od mogućeg ponavljanja napada. Izbjegavanje određenih situacija ili prostora je također karakteristično.
 

Noćne more

 
Snovi vezani uz napad i noćne more česti su simptomi vezani za silovanje, javljaju se i u akutnoj i u reorganizacijskoj fazi. 
Postoje dvije osnovne vrste noćnih mora karakterističnih za osobe koje su preživjele silovanje:
– noćne more koje su gotovo identične stvarnom događaju, u kojima osoba pokušava pobjeći i osloboditi se, ali ne uspijeva, iz sna se bude okupane znojem i vrišteći (flashback dreams);
– noćne more u kojima osoba stiče moć nad napadačem i osvećuje se (mastery dreams), karakteristične su za fazu oporavka.
 

Fobije

 
Čest oblik psihološke odbrane koji se može vidjeti kod žrtava seksualnog nasilja je razvijanje strahova i fobija usko povezanih uz situacijske uvjete napada: npr. strah od samoće, strah da u kuću ili lift ulazi sama, strah od osoba sa fizičkim karakteristikama sličnim napadaču, strah od određenih mirisa. Kod nekih se žena razvija generalizirani strah od svega.
Bez stručne podrške i rada na tim strahovima oni se mogu razviti u generaliziranu anksioznost ili u fobije.
 

Seksualne disfunkcije

 
Osobe koje su preživjele seksualno zlostavljanje mogu iskusiti čitav niz disfunkcionalnih reakcija, kao što je gubitak seksualne želje, gubitak seksualnog zadovoljstva. Seksualni odnosi mogu biti okidač za ponovno proživljavanje napada, flashbackove, osjećaj ranjivosti i osjetljivosti.
 

Kompleksne reakcije

 
Osobe mogu tražiti stručnu pomoć kada se traumatsko iskustvo udruži s problemima vezanima za porodicu, novac, školovanje, zloupotrebu sredstava ovisnosti, tj. u situacijama kad se uz probleme vezane za seksualno nasilje nadovezuju brojni drugi problemi. Ti problemi mogu biti u direktnoj vezi sa seksualnim nasiljem (npr. zloupotreba sredstava ovisnosti zbog proživljenog nasilja) ili mogu biti vezani za trenutno životno razdoblje (npr. porodični problemi). Udruženi simptomi i teškoće značajno otežavaju situaciju i osoba se teško može nositi s njima.
Faza reorganizacije se dijeli na 3 podfaze. Idealno bi bilo da u tom razdoblju postoji podrška terapeuta/kinje ili savjetodavca/kinje.
 

1. Razdoblje pseudorazrješenja

 
Obično se javlja u razdoblju oko 6 sedmica nakon napada. Tada osoba nastoji u potpunosti zaustaviti misli o napadu u nadi da će sve to zaboraviti i nastaviti živjeti kao prije. Česte su sljedeće reakcije:
  • negiranje (To se meni nije dogodilo!)
  • potiskivanje (O tome ne želim ni misliti, ne sjećam se apsolutno ničega!)
  • racionalizacija (To i nije bilo “pravo” silovanje).
Takve reakcije su rezultat potrebe žrtve da ponovo uspostavi kontrolu nad svojim životom i da nastavi živjeti uobičajenim načinom. U tom razdoblju česte su pogrešne procjene od strane porodice i prijatelja kako je osoba sve to preboljela i ponovo je dobro. Međutim, takvo potiskivanje osjećaja s ciljem uspostavljanja uobičajene svakodnevne životne rutine iziskuje jako puno energije, a osjećaji se mogu ispoljavati na različite indirektne načine.
Moguće je preusmjeravanje bijesa i ljutnje na bliske i važne osobe u životu, kao što su partner, porodica, saradnici na poslu. Bijes mogu izazvati i situacije ili stvari koje inače nikada ne bi izazvale reakciju. Preusmjereni bijes može biti okrenut i prema sebi (autodestruktivno ponašanje koje može varirati od loše brige o svom psihofizičkom stanju, depresije ili do pokušaja suicida).
 
Za ovu fazu su karakteristične:
  • dramatične promjene raspoloženja;
  • poremećaji hranjenja (gubitak apetita, pretjerani apetit, bulimija, anoreksija);
  • poremećaji spavanja (noćne more, nesanica, pretjerano dugo spavanje);
  • seksualne poteškoće (odbojnost prema seksualnom kontaktu i odnosu s voljenom osobom, nelagodnost i strah od fizičkog dodira…);
  • kognitivni problemi (problemi vezani uz koncentraciju, pamćenje, prisjećanje, sjećanja koja se neprestano vraćaju, prisilne misli…);
  • promjene u ponašanju (autodestruktivnost, poremećeni odnosi s drugim ljudima, teškoće pri donošenju odluka, zloupotreba cigareta, alkohola, lijekova, droga…);
  • problemi u nošenju sa svakodnevnom rutinom;
  • neurotske reakcije (tikovi, prisilne radnje, npr. izuzetno često pranje određenog dijela ili cijelog tijela, mucanje…);
  • psihosomatske smetnje (glavobolje, lupanje srca, gušenje, bol u želucu, probavne smetnje);
  • izbjegavanje mjesta, ljudi ili stvari koje mogu podsjetiti na silovanje i seksualno zlostavljanje.
 

2. Razdoblje prorade traume

 
Ciljevi ove podfaze su pomoći osobi da proradi emocionalnu bol vezanu za napad i vrati se na prijašnji nivo funkcioniranja. Stručne osobe, psihoterapueti i savjetodavci mogu pomoći u razvijanju novih mehanizma i vještina u nošenju sa stresom.
Važno je omogućiti osobi slobodno izražavanje svih osjećaja. Često se upravo u toj fazi osobe odlučuju za aktivno uključivanje u proces psihoterapije i savjetovanja i rad na razrješenju osjećaja o napadu i napadaču. Povećava se spremnost da se proživljeno iskustvo integrira u vlastiti život.
Dio osoba uspijeva samostalno prevladati traumatsko iskustvo seksualnog nasilja, no većini je u tom procesu dobrodošla podrška stručne osobe. Takva pomoć dovodi do brže prorade traumatskog iskustva, olakšava emocionalno “pražnjenje” i umanjuje moguće posljedice nasilja.
 

3. Završno razdoblje / prekid savjetovanja

 
U tom završnom razdoblju, koji se teško razlikuje od razdoblja prorade, efekti napada na samopouzdanje i sliku o sebi, odnose s drugim osobama i očekivanja od života, integrirani su u lični koncept. Osoba sama radi evaluaciju svog napretka, sprema se privesti savjetovanje/terapiju kraju i anticipira moguće probleme, ali i prednosti koje za sebe vidi u budućnosti.