Pretplati se
Voljela bih predstavljati BiH u preponskom jahanju

NEJLA CVIKO

Voljela bih predstavljati BiH u preponskom jahanju

Devetnaesto-godišnja Bosanka s belgijskom adresom, Nejla Cviko, niže uspjehe u preponskom jahanju maštajući o tome da jednog dana nastupa pod bh. zastavom

Napisala Mersiha Drinjaković

Snimci Privatni album

Nejla Cviko (19) imala je tek šest mjeseci kad je 2000. godine iz rodnog Sarajeva s roditeljima odselila u Belgiju, gdje je njen otac dobio angažman u tamošnjem nogometnom klubu. Otac joj je, naime, Rusmir Cviko, poznati sportski trener, nekadašnji fudbaler, koji je, nakon povlačenja iz igračke karijere, proteklih nekoliko godina angažiran u kineskoj nogometnoj ligi, gdje uživa veliki ugled. Njegova supruga Amra, Nejla i sin Din i danas žive u Belgiji, u gradiću na samoj tromeđi ove zemlje, Holandije i Njemačke. Rusmirova djeca su krenula njegovim sportskim stopama: Nejla je velika nada preponskog jahanja, a šesnaestogodišnji Din nedavno se pridružio kadetskoj nogometnoj selekciji BiH: svoj fudbalski talenat usavršava u Belgiji, u tamošnjem klubu Eupen, te svaki dan ima treninge. Supruga Amra, koja kao medicinska sestra radi u otorinolaringološkoj ordinaciji u susjednoj Njemačkoj, drži sve konce u rukama s obzirom na činjenicu da je Rusmir zbog trenerskog posla najčešće odsutan od kuće. 

Ovu priču ipak posvećujemo Nejli, koja se već 13 godina bavi sportom o kojem ne znamo mnogo i koji baš i nije popularan kod nas. 

Moj prvi konj

“Imala sam pet ili šest godina kad sam s prijateljicom prvi put otišla u jedan poni klub nedaleko od kuće. Svidjelo mi se i počela sam trenirati”, kaže Nejla. Njezina ljubav prema jahanju i konjima nastavila se bržim tempom kad ju je mama povezala s djevojčicom koja je već imala određeno iskustvo u većem konjičkom klubu, u kojem je i Nejla dobila “svog” konja na korištenje. “Tamo sam ostala sedam godina. Svaki dan sam išla u klub, pazila na konja, s njim imala treninge. Međutim, nisam ga mogla koristiti za takmičenja, a to sam željela.”

Pauzirala je tad neko vrijeme, ali želja da se nastavi baviti ovim sportom bila je jača od svega. Tražila je način da dođe do konja koji bi bio samo njen, a ne “iznajmljen”. Na kraju joj je pošlo za rukom nagovoriti oca da joj ga kupi. Imena Adullem, Nejlin konj generacijski je predodređen za uspjeh, s respektabilnim šampionskim pedigreom. 

Nejla je redovna na takmičenjima, skoro svaki vikend je za nju nova provjera vještina, a položila je nedavno i ispit koji joj omogućava da vozi prikolicu za konje. Trud i upornost daju rezultate, te je Nejla uvijek među najboljim takmičarima. “Ne znam da li u BiH postoji neko ko se bavi preponskim jahanjem, ali ja bih rado nastupala pod bh. zastavom kad bi postojala ta opcija”, iskreno nam govori. 

Preponsko jahanje jedna je od najpopularnijih disciplina u jahačkom sportu, a u BiH, kako smo saznali, na nacionalnom nivou ne postoje takmičenja, te se sve odvija u okviru nekoliko konjičkih klubova. Primjerice, prije skoro tri godine, Konjički klub “Pegasos” organizirao je prvo klupsko takmičenje u preponskom jahanju. 

Ustani i nastavi dalje

Iako je donedavno imala trenera, od marta 2018. Nejla samostalno trenira. “Povjerenje u konja je najvažnije. Nebrojeno puta sam pala i prevrnula se, no sebi uvijek kažem: Ustani i nastavi dalje.” Nekad su, međutim, povrede znale biti ozbiljne. Prošlog ljeta je pri padu dobila potres mozga te dvije sedmice provela u bolnici. “Bilo je baš teško, tri dana sam povraćala, nisam znala za sebe. Ali čim sam se oporavila, nastavila sam s treningom. Mom konju je sad 11 godina, pa razmišljam da uzmem još jednog, mlađeg.” 

Nejlin otac svesrdno podržava kćerkinu ljubav prema preponskom jahanju, ali valja napomenuti da su troškovi jako veliki, jer održavanje i briga o konjima iziskuju veće sume novca. Nejla nam priča o posebnim uslovima koje bi konji koji učestvuju u takmičenjima trebali imati: od manuelnih masaža, pa do posebno skrojenih pokrivača koji u sebi imaju ugrađene masažere i razvijaju toplotu prilikom masiranja. “Za bolje rezultate treba se i puno novaca uložiti”, veli Nejla. 

Pitamo je na kraju i kakvi su joj planovi, kako će nastaviti sportsku karijeru uz obaveze koje iziskuje školovanje. Nejla je osnovnu i srednju školu završila na francuskom jeziku, a kako žive u pograničnom području s Njemačkom, i ona i brat savladali su njemački, znaju engleski, a kod kuće komuniciraju na bosanskom jeziku. Kaže nam kako bi rado nastavila školovanje i produbila svoje znanje o jezicima, i to na studiju u BiH, samo još nije odlučila u kom kontekstu. U svakom slučaju, važno joj je da i dalje ostane aktivna na polju preponskog jahanja.

Gracija 363, 8.3.2019.