Pretplati se
Čitanje je najbolji izum ljudskog roda

DAMIR OVČINA

Čitanje je najbolji izum ljudskog roda

U intervjuu koji nam je dao pred odlazak u Rovinj na dodjelu nagrade “Mirko Kovač”, koju je dobio za roman Kad sam bio hodža, pisac Damir Ovčina u odgovorima je bio kratak, ali jasan

Razgovarala: Mersiha Drinjaković

Na četvrtim Danima Mirka Kovača u Rovinju, koji se održavaju od 5. do 8 oktobra, bosanskohercegovačkom književniku Damiru Ovčini (44) i zvanično je uručena nagrada za roman prvijenac Kad sam bio hodža. Nazvana po jednom od najznačajnijih pisaca s ovih prostora, nagrada “Mirko Kovač” utemeljena je prije dvije godine, a dodjeljuje se u četiri kategorije: za najbolji roman, knjigu eseja, knjigu mladog autora i najbolji scenarij za snimljeni film za proteklu godinu, te povezuje jezični prostor i književnosti Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore. Pored Ovčine, nagradu “Mirko Kovač za 2017. godinu dobili su glumica Mirjana Karanović za scenarij filma Dobra žena, rediteljica Hana Jušić za scenarij filma Ne gledaj mi u pjat, te pisac Ivan Čolović za knjigu eseja Smrt na Kosovu polju.

Roman Kad sam bio hodža, u kojem se opisuje ratni pakao sarajevskog naselja Grbavica, objavljen je u izdanju Buybooka prošlog ljeta, da bi u novembru doživio drugo izdanje. Ne ostavivši nikog ravnodušnim, podjednako je osvojio i čitatelje i kritičare, a Miljenko Jergović svrstao ga je rame uz rame s djelima kao što su Travnička hronika, Prokleta avlija ili Derviš i smrt.

Damir Ovčina, čija je prva knjiga, zbirka pjesama Jesenji dani, izašla 1996. godine, nedavno je objavio putopis na svojoj stranici na internetu, a inače svoje vrijeme troši unapređujući rad Centra za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu, na čijem se čelu nalazi.

“Svaki bi čovjek čitao kao opčinjen kad mu nešto blisko dođe s prave strane. Škole, fakulteti, televizije, portali pa i novine, razni koji bi morali poticati na čitanje, odvraćaju od toga”

Zašto je trebalo proći 20 godina pa da se ponovo latite objavljivanja?
– Tražio sam način.

Zašto ste odlučili da napišete roman Kad sam bio hodža?
– Pišem o bliskom, a roman može široko obuhvatiti i daleko doprijeti.

Šta vam prolazi kroz glavu kad danas hodate Grbavicom?
– Načini rješavanja situacija u romanu.

Koliko i da li vam je ovaj roman donio  neku vrstu unutrašnjeg mira?
– Donio mi je zadovoljstvo, što je skoro isto.

Kakvo je iskustvo bilo pisanjem ponovo proživjeti sve ono što vam dešavalo u ratu?
–  Oslobađajuće.

Koliko je ljudskost danas zaboravljena kategorija?
– Ona se pojavljuje samo u krajnjim situacijama. Kad se mora sve drugo odbaciti.

Koja vam je knjiga koju ste pročitali izazvala suze?
– Ministarstvo posebnih slučajeva i Uska staza ka dalekom sjeveru su bile blizu.

Da li vam pisanje daje energiju ili je oduzima?
– Daje. Daje mi puno.

Da li trenutno pišete? Postoje li zametnuti nacrti novog romana u vašim ladicama?
– Juče okačio putopis na svoj sajt. Roman završio prošle godine, makar mi se sad tako čini.

Šta vam najviše oduzima vrijeme?
– Za posao ga uvijek ima dovoljno. Čitanje mi je najvažniji posao.

Koje djelo vam se nije svidjelo na prvo čitanje, a onda ste mu se ponovo vratili i otkrili ljepotu u njemu?
– Ilijada, možda.

Kad ste shvatili da pisana riječ ima veliku moć? I da li je istinski danas ima?
– Kad sam uspio pročitati prve riječi, mislim Obodin i Oslobođenje. Samo to ima moć. Drugo može imati vlast, pare i tako to.

Da li je žalopojka bez osnova ako kažemo da današnje generacije ne čitaju ništa osim statusa na Facebooku? Odustajemo li kao društvo od čitalačkih navika?
–  Svaki bi čovjek čitao kao opčinjen kad mu nešto blisko dođe s prave strane. Škole, fakulteti, televizije, portali pa i novine, razni koji bi morali poticati na čitanje, odvraćaju od tog najboljeg izuma ljudskog roda.

Znamo da je biblioteka Centra za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu jako bogata, šta najviše oduševljava njegove polaznike?
– Čini mi se da su Jules Verne, Tom Sawyer, Huckleberry Finn, Branko Ćopić i Harry Potter i tu najjači.

Ko je vama bio omiljeni junak iz djetinjstva?
–     Heroji iz stripova.

Kako gledate na slučaj “dvorana Gorana Čengića”?
– Navijam za Gorana.