Kao formalna disciplina javio se 1971. godine objavljivanjem prvog izdanja knjige Social Marketing (Društveni marketing) Philipa Kotlera i Eduarda L. Roberta. Govoreći o tzv. kampanjama za društvenu promjenu, Kotler i Roberto uveli su ovaj pojam napisavši da je Kampanja za društvenu promjenu organizirana akcija jedne skupine koja pokušava uvjeriti druge da prihvate, modificiraju ili napuste određene ideje, stavove, prakse ili ponašanja. Dok se socijalni marketing inicijalno razvio iz želje da se iskoriste komercijalne marketinške tehnike, posljednjih je desetljeća sazrio u mnogo integralniju i sadržajniju disciplinu koja se oslanja na čitav niz pristupa iz društvenih znanosti i socijalne politike te marketinga. Za socijalni se marketing sve češće kaže da je disciplina koja ima „dva roditelja“ – društveni roditelj = društvena znanost i socijalna politika te marketinški roditelj = komercijalni marketinški pristupi i marketinški pristupi javnoga sektora.’ Autorica teksta dalje razlikuje strateški i operativni socijalni marketing, odnosno marketing u teoriji i praksi, te njegovo usmjeravanje na ciljano tržište, zatim višeslojevitost i suptilnost ciljeva takvog marketinga, što je u vezi sa pokretanjem složenijih i dugoročnih promjena ponašanja ciljane populacije, kao jedan od primjera socijalnog marketinga u članku se navodi i financiranje umjetnosti.
U kontekstu gore navedenog nevladina organizacija IMIC, koja je kroz osmomjesečni projekat Prometej nastojala pomoći socijalno i ekonomski ugrožene korisnike, lica u stanju socijalne potrebe, u periodu oktobar 2011-juni 2012, nastojala je plasirati I nekolicinu socijalno i marketinški svjesnih poruka poput ove. Porukom se pokušalo potaći filantropsko razmišljanje kod recipijenta, a u odnosu na kategorije ciljane projektom, te osim toga potaći nadu da će socijalno svjesni marketing konačno zaživjeti i u našoj zemlji, te možda promijeniti percepciju nekih negativnih društvenih fenomena.