Nešto između

Pola žena pola muškarac, ni žena ni muškarac, oba spola u jednom tijelu, a ne radi se o transseksualnosti. Androgino tijelo (od grčkog andròs – muškarac, i gyné – žena) nije tijelo hermafrodita, jer njegovo stanje nema nikakve veze s reproduktivnim organima. Androginija ili, tačnije, koegzistiranje tipičnih psiholoških i vanjskih aspekata oba spola u jednoj osobi, može se smatrati umjetničkim djelom: talijanski Nacionalni institut za istorijska i kulturna dobra, naprimjer, ocijenio je Mona Lizu androginom. Postoje, međutim, i osobe koje imaju jasno definiran spol, ali odbijaju da ih spol određuje, ne osjećajući se ni ženom, ni muškarcem, ni transseksualcem, nego nečim između, plodom mješavine tradicionalnih ženskih i muških osobina.

Inventar spolne uloge
Američka psihologinja dr. Sandra Lipsitz Bem prva je proučavala ovaj fenomen i 1974. u istraživačku i kliničku praksu uvela pojam psihološke androginosti, te osmislila test BSRI (Bem Sex Role Inventory), uz čiju pomoć je moguće izmjeriti androginost svake osobe. Test sadrži 60 osobina, 20 je tipičnih muških: agresivnost, ambicioznost, analitičnost, spremnost na rizik, dominantnost, neovisnost, itd.; 20 ženskih: saosjećajnost, lojalnost, ljubaznost, toplina, sklonost pokazivanju osjećaja, itd.; a 20 neutralnih: prilagodljivost, konvencionalnost, sreća, iskrenost, ljubomora, nepredvidljivost, taktičnost, itd. Prema rezultatima testa, dakle prema broju osobina iz određene grupe, otkrivamo kakvi smo, a dr. Bem je ustanovila da je trećina osoba androgina.

Termin androginost, objašnjavaju psiholozi, ukazuje na osobu ženskog ili muškog spola koja uspijeva prevazići seksualne stereotipe, otkrivajući psihološke osobine tipične za suprotan spol, koje skriva u sebi. Androgine osobe su mnogo fleksibilnije od “običnih” žena i muškaraca jer njime ne upravlja čvrsti koncept jedne određene seksualne uloge. Upravo zahvaljujući tom dualitetu uspijevaju efikasno reagirati u najtežim situacijama, a dr. Sandra Bem je zaključila da su zbog te fleksibilnosti uspješniji u životu i da manje pate od depresije i neuroza.

Kod pripadnica slabijeg spola androginost uglavnom uključuje i duboke strukture ličnosti, a ne samo ponašanje i držanje. Primijećeno je da su žene manje opterećene vanjskim manifestiranjem i da češće prihvataju ponašanje tipično za pripadnike suprotnog spola. “Oduvijek, od seksualne slobode šezdesetih, preko feminizma, androginost žena je mnogo snažnije prisutna. Od modela, filmskih glumica do običnih osoba, mnogo je žena koje se danas ponašaju kao muškarci, kako u konkretnom djelovanju tako i u emotivno-psihološkom izrazu. Ono što psiholozi i seksolozi nazivaju psihološkom androginijom predstavlja jedan integrirani model koji osobama omogućava usklađivanje emotivnog i bihevioralnog iskustva”, kaže psiholog i psihoterapeut Fabrizio Quattrini, predsjednik talijanskog Instituta za seksologiju.

Muškost koja se mijenja
U svijetu mode androginost postoji odavno i nije novitet, ali je sve više androginih muških modela (Andrej Pejić, koji je bez problema pozirao i u grudnjaku, najnoviji je primjer), te je možda to dokaz promjene u muškom univerzumu. Psiholozi, pak, tvrde da je androginija kod muškaraca mnogo više od pukog fenomena. Utvrđeno je da se neki pokazatelji muškosti mijenjaju, da je tokom posljednjih šest decenija dužina penisa prosječno smanjena deset posto. Među uzrocima su aditivi, pesticidi, teški metali, lakovi i toksični sastojci u deterdžentima, supstance koje ometaju funkciju spolnog organa još pri razvoju embrija. Zanemarimo li naučne studije, androginost može biti pokušaj borbe protiv socio-kulturnih stereotipa, prekrutih podjela na ženske i muške uloge, duboko ukorijenjenih u kolektivnoj svijesti. “Uzme li se u obzir biseksualna priroda ljudskih bića, jednako je lako identificirati i heteroseksualni i homoseksualni izraz. Nažalost, još uvijek smo veoma daleko od priznavanja ovog aspekta seksualnog identiteta, koji se uglavnom i olako smatra seksualnom orijentacijom, uz ignorisanje prirodnog postojanja zdrave ravnoteže.

U svakoj pripadnici nježnijeg spola je ženski identitet, ali joj je svojstveno i muško ponašanje. Svaki muškarac se prirodno identificira s vlastitim spolom, ali se zna ponašati nježno, biti pažljiv i osjećajan, dakle, kao žena. Moglo bi se reći da današnji čovjek više nije ni samo Adam ni samo Eva, te da ga ne određuje samo seksualni identitet. On je i Adam i Eva.