Moja Indija

“Bit ćemo bolji nego ikad”, najavljuje hrvatski muzičar Darko Rundek (56) atmosferu koncerta u sarajevskom BKC-u 20. aprila. Rundek i njegov Cargo trio prije Sarajeva svirat će u Bijeljini, a poslije se pokloniti i publici u Mostaru. “Svi će dobiti nešto drugačije… Nikad to nije isti repertoar, svaka publika dobije ono što joj pripada.”

Turneja koja počinje u Zagrebu najavljena je i novim videospotom  za pjesmu Sanjala si da si sretna s albuma Plavi avion. “To je jedan lijepi animirani film, slikarskog tipa”, kaže ovaj dugogodišnji stanovnik Pariza. Da li je lakše živjeti u francuskoj prijestolnici ili negdje u ovom problematičnom regionu, pitamo ga. “Nigdje nije lako. Svugdje je i lako i lijepo ili teško, ovisi o danu i o osobi. Uvijek su tu i slične brige i slična veselja, a što se tiče stvaranja pjesama, mislim da to ne ovisi o mjestu na kojem se nalazim.”

Bez velike raskoši
Darko Rundek nedavno se vratio iz Indije gdje je sa suprugom, pozorišnom rediteljicom Sandom Hržić, proveo mjesec i po dana, istražujući tamošnju muziku, ali prvenstveno duhovne utjecaje budizma, hinduizma i islama. “Otkrio sam jednu drugačiju zemlju, ljude, običaje, atmosferu, klimu, mirise, reflekse…” Prašina, užas i siromaštvo bilo je prvo što je iskusio, veli, ali i prisutnost neke posebne vitalnosti, snage druge vrste… “Veliku raskoš nisam vidio, osim nekih starih palača u kojima niko više ne živi, ali vjerovatno postoje palače nekih novih bogataša”, prenosi nam utiske s putovanja u zemlju koja je, po njegovom sudu, daleko manje pod uticajem medija, kapitala i konzumerizma od većine svijeta.

On i supruga obilazili su sveta mjesta muslimana, hindusa i budista. Svako od tih mjesta, priča Rundek, imalo je drugačiju atmosferu. Izgledalo je kao da na njima vlada – živa religija. “Tamo nema formalnih pohađanja obreda, već postoji pravo vjerovanje. Mislim da bih mogao zamisliti da živim tamo neko vrijeme, ali ne sad i ne dugo.”

Turisti su uvijek bili najpoželjnije mete za prevaru, pa tako ni Rundek u Indiji nije bio izuzetak od tog pravila. “Bilo je pokušaja prevare koliko hoćeš. Nekad su uspijevali, nekad nisu… Uglavnom se radilo o trikovima koji su opisani u našem praktičnom vodiču, o tome da bi te pokušali odvesti u hotel u kojem nije bilo planirano odsjedanje, ili da ti prodaju neku robu skuplje od stvarne cijene.” Indijska kuhinja nije mu ostala u lijepoj uspomeni, dvaput se otrovao, pa je prešao na kinesku hranu.

Lijepi starci, žene i djeca
U Indiji mu se svidjela ljepota ljudi – žena, djece i staraca. Nije se, veli, radilo o klasičnom turističkom putovanju u kojem uživaš, sjediš, ležiš, i daš da te masiraju. Sanda i on provodili su vrijeme u intenzivnom skupljanju dojmova. “Htjeli smo otkriti tradicionalni svijet koji još funkcionira i nije potpuno osvojen ovim potrošačkim društvom u kojem mi živimo. Pronašli smo ga. Indija se nije bitnije promijenila u onom tradicionalnom smislu već nekoliko hiljada godina. Mi smo to tako doživjeli.”

Oprezan je u preporukama, kaže da je čuo kako postoje ljudi koji stignu u Indiju, izađu s aerodroma, provezu se kroz New Delhi i vrate se kući, bježeći glavom bez obzira, jer im je tamo nepodnošljivo. “Nekom bih preporučio, nekome ne. Vjerujem da ću ja opet ići u Indiju ako bude prilike.”