Šta su mi uradile moje knjige

Epitet spisateljice bez dlake na jeziku prati je već od prvijenca, romana Beograđanka, za kojim se nižu Made in Beograd, Kocka i, najnoviji, Zauvek. “Svaka moja knjiga karakteristična je po razbijanju tabua. Pišem realno o stvarima o kojima se šuti. I kad to neko iznese direktno, to djeluje šokantno. I mnogi čitaoci su mi rekli da moje knjige imaju efekat šoka”, ističe mlada Beograđanka Tamara Kučan. Ova dvadesetdvogodišnjakinja potiče iz gradske intelektualne porodice, odgajana je u liberalnom duhu, a roditelji su joj najveća podrška u svemu. Studentica četvrte godine Fakulteta za medije i komunikacije, od djetinjstva strastveno čita i piše. Danas je vlasnica Izdavačke kuće Urbanart Books, a lani je postala najmlađa članica Udruženja književnika Srbije, što je među starijim kolegama izazvalo oprečne stavove. “Bilo je onih koji ne vole modernizam i smatraju da mladi ljudi ne mogu stvoriti kvalitetno djelo. Mnogo više je onih koji me podržavaju, koji su u meni vidjeli sebe i svoje stvaranje kad su otkrivali tajne i tabue”, kaže Tamara.

Zašto Vas zanima tajni svijet glamura, bosovi, narkodileri, sponzoruše, seks, novac...?
– Taj svijet je inspirativan, ali nije inspirativno kad vidite narkomana, nije inspirativno kad vidite sponzorušu, ali jeste taj lažni moral o kome toliko pričamo i dvostruki strandardi. Ja sam od djetinjstva bila harambaša, lider koji je predvodio ekipu u igri. Volim da progovorim o stvarima o kojima se ne progovara. To mi je zadovoljstvo i mislim da su to prepoznali moji čitatelji.

Vaše knjige uvijek su enigma za sve: da li je riječ o Vašoj o biografiji ili je sve fikcija?
– Da, to je enigma koja mi je postala prijetnja, progoni me, kao neka kletva. Vremenom, polako prolazi. Pišem uvijek u prvom licu, tako se lakše identifikujem s likom koji stvaram. U početku ljudi su mislili da je to moja biografija, pitali su se otkud da se meni dešavaju takve stvari.

Sponzoruše su često Vaše junakinje. U čemu je razlika između sponzoruše i prostitutke?
– I jedno i drugo vrti se oko novca. Ako bih birala koja je poštenija, rekla bih prostitutka, jer ona to radi da bi preživjela, ima tarifu, i nema problem da prizna da je to što jeste. Sponzoruša to nikad neće priznati. Ona glumi čednu djevojku koja bi na prevaru da ulovi muškarca. Mnogo muškaraca može da upropasti tako bolesna žena.

Kakve su reakcije čitalaca?
– Jedni me podržavaju, govore mi da sam hrabra, da moram i dalje otkrivati, da ne smijem stati. Postoje i oni koji okreću glavu od mene, oni koji po cijele dan sjede na internetu, pišu o meni svakojake gluposti, a u stanju su i da prijete.

Znači, knjige su Vam uzurpirale privatnost?
– Naravno, u nekim emotivnim odnosima. Mene muškarci gledaju kao junakinju mojih knjiga, što mi smeta, jer sam drugačija od njih, ali trudim se da to ne otkrivam. Kad ste uspješni, ljudi vole da vas okarakterišu. I kad vide lijepu djevojku, s njom ide gomila predrasuda. Trudim se da razbijem predrasude, učim, radim na sebi, i okružim se ljudima koje volim. Veoma je bitno da imate interakciju s porodicom i da imate prijatelja koji je uvijek uz vas.

Da li Vam je teško da sad imate momka?
– Svi me gledaju kroz ime autorice, malo ko želi da upozna pravu Tamaru Kučan. Sada sam sretno zaljubljena. Ne mogu reći da je ovaj period pogodan za vezu, mnogo putujem, radim, ali jako sam zaljubljena i to me čini sretnom.

Kako biste se opisali?
– Zbog pisanja i poslovnih obaveza, naglo sam odrastala. Zbog ličnih ambicija, nametnula sam sebi brzi tempo života. Slična sam generaciji jer volim dobar provod, volim da ponekad sjedim s prijateljicama i tračarim, da idem u bioskop, na more. Hedonista sam jer sve radim radi sebe, a ne da bi me drugi vidjeli. I vječito sam dijete.

Vidite li se u braku?
– Da. Mlada sam i želim da prvo izgradim sebe. Želim se udati, želim nositi vjenčanicu, vidim se i kao majka, ali tek kad ostvarim potrebne uslove.

Da li Vam je pisanje donijelo zaradu?
– Knjige su donijele zaradu od koje mogu roditelje počastiti večerom za godišnjicu braka, ili prijatelje počastiti kod kuće. Za mene je nebitna materijalna satisfakcija kada vidim da oni koji čitaju moje knjige ostanu uplakani ili nasmijani.

Da imate novac, na šta biste ga trošili?
– Gdje god da sam, moram da kupim cipele. To je moje žensko ludilo. Nadam se da moj tata neće ovo pročitati, jer ne možete ni pretpostaviti koliko imam cipela.

Jeste li podstanar ili živite s roditeljima?
– S roditeljima sam. Možda je to dio moje male razmaženosti. Volim da mi mama ujutro pripremi hladnu domaću kafu. I onda za poslom. Nemam kad da radim po kući, jedino namjestim krevet. Ne znam zašto, ali pred kolokvij ili ispit, brišem sve u sobi po sto puta.