Pravila o hrani

Mnogo je ljudi u cijelom svijetu koji odlučuju konzumirati namirnice s light oznakom, misleći da na taj način unose manje kalorija, masnoća i šećera,  smatrajući da čine dobro zdravlju i da će usput smršati. Prema američkom novinaru, piscu i profesoru žurnalistike Michaelu Pollanu, guruu zdrave ishrane, ostajemo sve deblji uz pomoć lagane hrane, a zaključak je nastao nakon iscrpnog višegodišnjeg istraživanja, te jedno od pravila iz njegove nove knjige Pravila o hrani glasi: Ne jedite hranu na kojoj piše: light, low fat, no fat! Kao primjer Pollan navodi podatak da šolja dijetalnog voćnog jogurta sadrži više šećera od čaše koka-kole, te se u knjizi osvrće upravo na sve prisutniju opsjednutost takozvanim light jelima i pićima.

Šta bi jele prabake
Pollan smatra da eliminiranje masnoće iz namirnica ne znači da ona obavezno postaje light, jer joj se najčešće dodaje određena količina šećera kako bi se poboljšao ukus. Primijetio je da Amerikanci dnevno unose 500 kalorija više otkad su se počele proizvoditi namirnice s niskim udjelom masnoće. U knjizi Pravila o hrani autor polazi od dvije osnovne činjenice. Prva je da osobe koje konzumiraju velike količine mesa, hemijski tretiranih namirnica, velike količine masnoće i šećera, više obolijevaju od bolesti izazvanih zloupotrebom tih proizvoda (pretilost, dijabetes tip 2, kardiovaskularni problemi, karcinom), zbog čega jedno pravilo glasi: Ne jedi ništa što tvoja prabaka ne bi prepoznala kao hranu! “Uglavnom ne jedemo hranu, nego prehrambene namirnice, nešto što je na neki način obrađeno, tretirano, procesuirano. Prosječnom čovjeku nije lako prepoznati šta je osnovna namirnica, a šta proizvod, zato sam pokušao približiti i olakšati prepoznavanje. Dakle, ono što bi nečija prabaka sa čuđenjem vrtila u rukama, ne znajući šta da radi, sasvim sigurno nije preporučljivo za jelo”, pojašnjava Pollan. Druga činjenica je da osobe koje slijede tradicionalnije dijete ne obolijevaju od navedenih bolesti. Dakle, autor tvrdi da možemo birati između mnogobrojnih varijanti hrane i dijeta, ali nikako ne treba odabrati tipičnu američku dijetu, kojoj pribjegava većina Amerikanaca, koja podrazumijeva ishranu isključivo light i no/low fat proizvodima.

Osnovna pravila
Optužbama na račun procesuiranih namirnica, Pollan dodaje i one na račun marketinga i reklama, jer su zahvalan materijal za čitav niz sličnih poruka od strane marketinških stručnjaka, čiji je cilj isključivo zarada. Osnovna pravila iz Pollanove knjige veoma su jednostavna: prestanite jesti prije nego osjetite da više ne možete; kupite male tanjire i čaše; ako niste dovoljno gladni da pojedete jednu jabuku, znači da niste uopće gladni; hrana nije ono što vam donesu do prozora automobila; hrana nije nešto što se jednako zove na svim jezicima; za doručak ne jedite žitarice koje promijene boju mlijeka; jedite brzu hranu ako je sami spremate; jedite polako i sjedeći za stolom; pripremite obrok koji ćete ponijeti na posao; nastojte jesti u društvu; koliko god je jelo ukusno, ne uzimajte još. I na kraju: povremeno, ali ne prečesto, zaboravite na pravila.   

Nije najvažnije šta, nego koliko jedemo
U knjizi U odbranu hrane, Pollan ističe kako glavni problem ponekad nije to šta jedemo, nego koliko jedemo. Ljudi uglavnom jedu previše: “Kad putujete svijetom, primijetit ćete da svugdje postoji čitav niz trikova. Jedan od njih su mali obroci. Francuzi jedu bogate i masne obroke, ali se ne debljaju jer jedu iz malih tanjira i ne uzimaju ponovo. U Japanu, na Okinawi, postoji veoma zanimljiva tradicija po imenu hara hachi bu: u pitanju je upozorenje da jedete dok ne budete oko 80 posto puni. Možda nećete znati kada ste došli do 80 posto, ali sigurno znate kad ste puni, te prestanite prije. Tako se znatno smanjuje količina unesenih kalorija.”