Al Pacino

Zvali su ga kepec Pacino, a izrastao je u jednog od najvećih glumaca današnjice. Visok 168 centimetara, Alfredo James Pacino (71), nikada se nije mogao pohvaliti idealima ljepote koji krase mnogobrojne holivudske glumce, ali zato posjeduje neodoljivi šarm lošeg dečka, što mu je donijelo lijepe djevojke i uloge mafijaša u kultnim filmovima. Vječiti holivudski neženja, poznat po promuklom glasu, nezaustavljivoj bujici riječi i naglom temperamentu, utjelovio je neke od najpoznatijih likova u historiji filma kao što to su Tony Montana, Michael Corleone i Carlito Brigante, čije rečenice danas napamet znaju i školarci. “Iznenađen sam, ali nakon toliko godina nekako se priviknete. Kad idem po desetogodišnjeg sina u školu, njegovi prijatelji počnu citirati rečenice iz filma, a ja reagujem: ‘Hej, pa vi ni ne smijete gledati te filmove’”, uz smijeh je rekao Pacino na obilježavanju 28. godišnjice filma Lice s ožiljkom, kojeg je nedavno, zajedno s filmskom ekipom, promovirao u osvježenom, takozvanom Blue-Ray izdanju. Od 1970. godine Al Pacino je na samom vrhu svjetske kinematografije i u svojoj dugoj karijeri ovaj Amerikanac, talijanske krvi, nikada nije znao niti umio glumački razočarati.

TALIJANSKA KRV
Sve u njegovom životu bilo je predodređeno da bude mafijaš, ali na filmu. Iako je rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, 25. aprila 1940. godine, u istočnom dijelu njujorškog Harlema, Pacinovim venama teče talijanska krv, i to ona sa Sicilije. “U Americi svaki Talijan zapravo je pola Talijan. Osim mene. Ja sam potpuni Talijan. Uglavnom Sicilijanac i malo Napolitanac. Sa mnom dobijete punu dozu’”, govori sin Rose i Salvadorea Pacina, porijeklom iz Italije. Zanimljivo je da njegovi baka i djed, roditelji mame Rose, dolaze iz Corleonea, mjesta na Siciliji poznatog po mafijaškim obiteljima. Upravo iz tog mjesta dolazi i obitelj fiktivnog mafijaša Michaela Corleonea, kojeg će Al Pacino kasnije utjeloviti i zauvijek sebi osigurati slavu. Karizmatični glumac imao je dvije godine kada su mu se roditelji razveli, a zajedno s majkom preselio je kod bake i djeda u siromašni istočni Bronx. Bio je jedinac, veoma osjetljiv, svi su ga pazili, do sedme godine nije smio izlaziti iz kuće, samo je s majkom ponekad odlazio u kino. Kada bi se vratio kući, znao je baki oponašati likove s filmskog platna, te danas kaže da je dječija igra imala velikog uticaja na njegovu profesiju. Kao dječak, ali i mnogo kasnije, bio je veoma stidljiv. “Naučio sam se boriti sa stidljivošću tako što sam bačen u centar pažnje.”

ŽIVOT NA ULICI
Od stidljivog dječaka Al Pacino je postao pravi maloljetnički delikvent. Sonny, kako su ga zvali prijatelji, počeo je pušiti s devet godina, konzumirati lake droge i alkohol s trinaest, često je ulazio u tuče s drugim dječacima, a u srednjoj glumačkoj školi bježao je sa svih časova osim s engleskog, jer je volio Shakespearea. Kada je navršio sedamnaest izbačen je iz škole, posvađao se s majkom i završio je na ulici. Možda bi se tih godina obilježenih siromaštvom i sam otisnuo u svijet mafije da mu pozorište nije spasilo život. Glumio je po podrumima, raznosio poštu, čistio, vozio... Sve, samo da bi sebi mogao priuštiti časove glume, a nekada je znao i spavati na ulici. Kada je napunio 21. godinu preminula je njegova majka i Al Pacino je proživio najbolniji period u životu. “Glumac postaje emocionalni sportista. Proces je bolan – moj privatni život trpi”, izjavio je Pacino, učenik poznatog Leeja Strasberga, pobornika kontroverzne Metode, glumačke tehnike koja nalaže da glumac vlastita iskustva i emocije prenosi na likove kako bi bio što uvjerljiviji. Po tom principu sazrio je jedan od najboljih glumaca današnjice, poznat po izuzetnoj i strasnoj posvećenosti ulogama, zbog koje je postao uzor mnogim mladim glumcima.

PRIČA DUSTINA HOFFMANA
“Ne taj kepec”, govorili su producenti Kuma (1972) reditelju Francisu Fordu Coppoli kada je inzistirao da ulogu mafijaša Michaela Corleona dobija tad nepoznati Al Pacino. Veliki reditelj zapazio ga je u filmu Panika u Parku droge (1971) u kojem je Pacino utjelovio narkomana Bobbyja, što je bilo njegovo drugo pojavljivanje na filmskom platnu. Prije toga ostvario je zavidnu karijeru na pozorišnim daskama, malo je poznato da je karizmatični glumac već tada bio miljenik kritičara: na Broadwayu je osvojio dvije nagrade Tony za uloge u predstavama Does a Tiger Wear a Necktie? (1969) i The Basic Training of Pavlo Hummel (1970). Međutim, producenti Kuma zahtijevali su još nižeg Dustina Hoffmana, a mnogo glumaca velikog kalibra, među kojima i Robert Redford, Jack Nicholson, Warren Beatty i tada malo poznati Robert De Niro, borili su se za ulogu. “Ukoliko bi se snimio film o mom životu, zvao bi se Priča Dustina Hoffmana”, rekao je uz smijeh Al Pacino i nastavio: “Kada smo počinjali, De Niro, Hoffman i ja, svi smo bili izmiješani. Ljudi su nas stalno miješali.”

ODBIJENE ULOGE
Snimanje prvog dijela Kuma (1972) proteklo je u velikoj napetosti: studio, producenti, glumci, niko nije želio Pacina, te se bojao da bi mogao dobiti otkaz. Nakon snimljenog filma situacija se promijenila, prihvatile su ga kolege, kao i publika širom svijeta. Da je Coppola bio u pravu, insistirajući da ulogu dobije upravo Pacino, potvrdila je nominacija za Oscara za najbolju sporednu ulogu, koju je glumac, u svom stilu, bojkotirao jer je smatrao da je trebao biti nominiran za glavnu ulogu. Nepravda je brzo ispravljena te je temperamentni Pacino tokom sedamdesetih čak četiri puta nominiran za Oscara: za glavne uloge u filmovima Serpico (1973), Kum II (1974), Pasje popodne (1975) i I pravda za sve (1979), ali je morao čekati 21. godinu da bi u ruke uzeo prestižnu statuu. Oscara za najboljeg glumca osvojio je za ulogu Franka Sladea u filmu Miris žene (1992), a među velikim nagradama dobio je i četiri Zlatna globusa i dva Emmyja. Nekada se znao naći i u filmskim promašajima, ali glumački je Al Pacino uvijek bio perfektan. Poznat je čak i po ulogama koje je odbio kao Hana Sola u Ratovima zvijezda (1977), kapetana Willarda u Apokalipsi danas (1979) Jimmyja Conwaya u Dobrim momcima (1990) i Edwarda Lewisa u filmu Zgodna žena (1990). Na pitanje da li se kaje odgovara: “Kajem se. Postoji period u mom životu kada sam odbijao uloge samo zato što nisam želio raditi. To je bilo u sedamdesetima. Ali i sada je teško poznavati sebe kao glumca. Samo s vremena na vrijeme dobijete osjećaj za ulogu koju glumite.” Odbiti ulogu u Coppolinoj Apokalipsi ipak je bilo svetogrđe, ali se lukavi Pacino izvukao riječima: “Za Coppolu bih učinio sve, samo ne bih išao u rat.”

LATINO LJUBAVNIK S LICEM UBICE
Čini se da vrijeme žilavom Amerikancu neodoljivog humora ne može ništa. Iako u životu nije trenirao mnogo, jer kaže da uvijek prilegne kada ga uhvati želja za tjelovježbom, i dalje je u sjajnoj formi. Pušio je i po dvije kutije cigareta dnevno (što je prestao1994.), zbog čega danas ima prepoznatljivi hrapav i promukao glas, često se opijao, a tvrdi da nikada nije koristio teške droge. Jednom je izjavio: “Sviđa mi se ono što je Norman Mailer rekao o alkoholu: ‘Piće je ubilo mnogo mojih moždanih stanica i mislim da bih bio bolji pisac bez njega, ali to bi bio jedan manje način za opuštanje.’“ Kada je u pitanju njegov odnos sa ženama, Al Pacino je pravi latino ljubavnik – ljubio je mnoge, ali nijednu djevojku do sada nije zaprosio. Njegova najpoznatija veza bila je s kolegicom iz filma Kum, Dianom Keaton (65), od koje se definitivno rastao nakon završnog nastavka slavne trilogije. Glumica, koja je bila u vezi i s Warrenom Beattyjem, izjavila je: “Al je jednostavno najzabavniji muškarac... Za mene, to je najljepše lice. Mislim da je Warren bio divan, veoma lijep, ali Alovo lice je... wow! Lice ubice!”

Premda se Pacino nikad nije oženio, ima troje djece: kćerku Julie Marie (22), s profesoricom glume Jan Tarrant, te desetogodišnje blizance, sina Antona Jamesa i kćer Oliviju Rose, s glumicom Beverly D’Angelo. Vječiti neženja trenutno je u vezi s 40 godina mlađom argentinskom glumicom Lucilom Sola, a upoznali su se na snimanju filma Wilde Salome (2011), kojeg je Pacino režirao. Nedavno je, pod stare dane, prekršio zakon: državi duguje 188.000 dolara poreza, zbog čega se našao u sudnici. Inače, živi kao i prije trideset godina – glumi u pozorištu, filmu i neprestano brblja. “Problem s mojim načinom izražavanja jeste da morate sa mnom provesti pedeset godina da biste shvatili o čemu govorim”, jednom je izjavio. Kaže da je dobar plesač, ali da se stidi to pokazati, a kada bi mogao ponovo birati profesiju, onda bi bio kuhar. “Koliko se ja sjećam, sedamdesete su bile o lijepim muškarcima, i onda sam došao – ja.”