Top modeli danas misle samo na slavu i novac, ja sam tijelo koristila kao instrument umjetnosti

Grofica Vera von Lehndorff-Steinort više od tri decenije živi povučeno, rijetko se pojavi u javnosti, ali uvijek izazove jednaku pažnju kao nekada, kada je vladala modnom scenom. Krajem šezdesetih bila je najtraženiji i najplaćeniji model na svijetu, dnevno je zarađivala deset hiljada dolara, pozirala najpoznatijim fotografima i glumila. Iako je u osmoj deceniji života, prošle je jeseni na London Fashion Weeku prošetala modnom pistom u modelima Gilesa Deacona. Mada su njen angažman na Gilesovoj reviji mnogi protumačili kao Veruschkin veliki povratak u javnost i svijet mode, ona iz njega, zapravo, nikada nije ni otišla. Pozirala je 2008. za Vanity Fair s Kate Moss, Penelope Tree i Twiggy, jer su proglašene “najvažnijim londonskim licima”, Gucci je početkom prošle godine njene stare fotografije iskoristio za reklamnu kampanju satova, a nedavno je snimila modni katalog za talijanski brand OVS.

PROŠLOST KOJU JE NEMOGUĆE ZABORAVITI
Visoka, vitka, plavokosa i plavooka Veruschka rođena je 14. maja 1939. godine u Königsbergu (današnji Kaliningrad u Rusiji), kao grofica Vera von Lehndorff-Steinort. Kćerka grofice Gottliebe von Kalnein i poznatog antinaciste Heinricha Grafa von Lehndorffa, jednog od učesnika Operacije Valkira, atentata na Hitlera, rano je ostala bez oca: strijeljan je 1944. godine. S majkom i tri sestre bila je primorana napustiti dom, ostavši bez ičega. Najprije su bile smještene u Gestapovom radnom kampu, onda su djevojčice odvojene od majke i odvedene u gradić Bad Sachsa zajedno s ostalom djecom, a poslije rata ponovo su pronašle majku. “Takvu prošlost nemoguće je zaboraviti, prekrižiti, skriti ispod luksuzne odjeće, minimizirati uz pomoć body paintinga, transformirajući se jednom u zebru, drugi put u praistorijsku životinju i tako redom. Ali, nije se lako niti suočiti s takvom prošlošću. Tek trideset godina poslije svih tih dešavanja počela sam malo-pomalo prerađivati svoju bol, ublažavati je... Nije nimalo bilo lako, a bila sam dijete. Svakog dana govorili su nam kako će nas sutra ubiti. Po završetku Drugog svjetskog rata mnogo je onih koji su mene i moju porodicu nazivali kriminalcima. Kad se samo sjetim učiteljice koja djeci govori kako među njima sjedi kćerka jednog izdajnika i ubice... Kako sam unezvijereno ispitivala majku, tu jadnu ženu koja je preživjela rat, logor i ostala sama. Naučile smo se sporazumijevati očima i malo smo pričale o prošlosti, nakon što mi je objasnila da je moj otac bio heroj, a ne zločinac. Ni danas neki ne znaju da je moj otac, čije tijelo nikada nismo pronašli, bio član Pokreta otpora. Poslije svega što se dogodilo mojoj porodici, godinama sam živjela kao pod vodom, ne znam ni kako sam isplivala, kako sam preživjela. Možda jer sam se pretvarala da se ništa nije desilo. Onda sam se počela pitati kako da nađem način da živim u ovom svijetu, gdje je moja domovina, gdje da živim. Uvijek sam se bojala da ću ostati zaboravljena u nekom uglu.”

IZGLED I KARIZMA
Uprkos nesretnim dešavanjima u najranijem djetinjstvu, Veruschka i njene sestre odrastale su prilično bezbrižno, trudeći se ne misliti previše o prošlosti i držeći se zajedno. Zbog čestih promjena mjesta boravka, Veruschka je promijenila čak trinaest osnovnih i srednjih škola. Studirala je umjetnost u Hamburgu, a kada je 1959. godine preselila u Firencu, ubrzo ju je otkrio fotograf Ugo Mulas. Bilo ju je nemoguće ne primijetiti, s obzirom na impozantnu visinu od 185 centimetara. Mulas joj je otvorio vrata modelinga, a zatim su veza s fotografom Francom Rubartellijem i prijateljstvo s Eileen Ford, iz slavne Agencije Ford, učinili da joj se život potpuno promijeni: od anonimne studentice postala je tražen i uspješan model. Prema mišljenju mnogih fotografa, njena fotogeničnost je neprevaziđena, te ne iznenađuje da je deset godina bila istinska diva naslovnica – Voguea, Harper’s Bazaara, ali i Interviewa i Lifea, te muza velikih fotografa kao što su Mulas, Franco Rubartelli, Richard Avedon, Irving Penn. Neodoljiva je bila umjetnicima: Salvador Dali ju je izabrao za njegove Shaving Cream Sculptures, talijanski glumac, reditelj i dramaturg Carmelo Bene za film Salomé. Avedon je šezdesetih toliko bio oduševljen Veruschkinim izgledom i karizmom da ju je nazvao najljepšom ženom na svijetu. “Avedon je bio fantastičan, najveći od svih, tražio je i moje mišljenje, znao prihvatiti i neke moje ideje, iako je prva saradnja bila očajna. Toliko sam se zbunila da sam lakom za oči naprskala trepavice. Oči su mi postale užasno crvene, od snimanja nije bilo ništa, a Avedon je rekao kako nikad nije sreo gluplju djevojku. Irving Penn je bio potpuno drugačiji, hladan, profesionalan i na distanci. Ali, ne sjećam se da sam ikada igdje srela takvu santu leda kao što je Anna Wintour”, izjavila je Veruschka u jednom intervjuu.

TAJANSTVENA ŽENA
“Kreće se kao niko drugi ko hoda ovom zemljom,” izjavio je glumac David Hemmings, s kojim se pojavila u kultnoj sceni Antonionijevog filma Blow-Up (1966). “Obožavala sam Michelangela Antonionija, ali nisam znala da je bio u studiju tog dana i posmatrao dok me fotografirao David Montgomery. Od jakog svjetla reflektora nisam vidjela kome pripada figura čiju sam siluetu nazirala u uglu. Međutim, kada sam završila, reditelj, koji je tražio inspiraciju za scenu koju je trebao snimati s Hemmingsom, prišao mi je i upoznali smo se. Toliko sam bila uzbuđena i počašćena ponudom za film, da mi nije palo na pamet da je ponuđeni honorar od 1.000 dolara smiješan za nekog ko, kao ja, zarađuje deset puta toliko. Nikad mi nije bilo jasno zbog čega mi je tih nekoliko minuta u filmu donijelo ogromnu popularnost”, rekla je.

Postoje momenti kada zbog određene sretne okolnosti postaneš slavan, a to se Veruschki desilo sudjelovanjem u Blow-Upu, i još ranije, kada je stigla u New York i pričala kako je razbaštinjena i plemićkog porijekla, te izmislila egzotično ime Veruschka. Govorila je sama sebi da, želi li ići naprijed u svijetu mode, mora naći način da izrazi nešto iznenađujuće i neobično. “Nikako nisam željela biti obična, hodajuća vješalica za odjeću, jedna od onih koju niko nikad neće pitati za mišljenje, čak ni o haljini koju nosi. Tada nije bilo slavnih ruskih ili istočnoevropskih modela, tako da sam svoje lične drame skrila iza ličnosti jedne tajanstvene žene, koja ne stiže ni s Istoka ni sa Zapada. Tada niko nije ni znao gdje je taj pruski gradić Königsberg, u kojem sam rođena, koji je danas u Rusiji i zove se Kaliningrad.”

JEZIK TIJELA
Godine 1965. počela je raditi na transfigurama, bodyartu, gdje je šminka transformirala njeno tijelo, stvarajući joj drugu kožu, te se pretvarala u zmiju, biljku, leoparda... “Slikanje je oduvijek bilo moja velika strast, počela sam se baviti modelingom kako bih mogla studirati umjetnost. Još kao djevojčica željela sam biti umjetnica, a oslikavajući vlastito tijelo mogla sam se pretvarati da imam perje, krzno, krljušt, lišće... To je bilo fantastično iskustvo. U tome je, mislim, jedna od tajni mog uspjeha – nemati granica u manifestiranju vlastite osobnosti. Oblačeći se ili skidajući, svejedno. Razlike nema, bitan je jezik tijela. Današnji top modeli misle samo na slavu i novac, ja sam tijelo koristila kao instrument umjetnosti.”

Veruschka danas živi u Berlinu, okružena svojim mačkama, povremeno brinući i o kućnim ljubimcima komšija: “Moj dom je u dijelu grada koji se smatra siromašnim, gdje sve košta manje, te je i najam stana povoljniji nego bilo gdje u Evropi. Ovdje je stvoreno jedno kosmopolitsko društvo koje voli Berlin i njegovu stalnu transformaciju, u kojem svako uspijeva fantastično organizirati vlastiti život”, kaže Veruschka, koja se ponekad, kako bi izbjegla dosadne pozive, zna pretvarati da je sekretarica i u telefonsku slušalicu izgovoriti: “Žao mi je, gospođa danas ne želi ni sa kim razgovarati.” Grofica Vera von Lehndorff-Steinort je fascinantna dama, pravi dokaz da godine nemaju veze sa šarmom, da sa 72 možete izgledati sjajno, biti prisutni u medijima, oblačiti se moderno, a niti jednog trenutka ne izazvati podsmijeh ni publike ni medija. “Teško je objasniti nekadašnje shvatanje ljepote. Nikad se nisam smatrala lijepom, ali znam da ljepota dolazi iznutra. Kada tog nečeg više ne bude u meni i ljepota će nestati.”