Ljubav prema životu i filmu dugujem ocu
24.10.2011. u 12:33 sati


Anjelica Huston

Ljubav prema životu i filmu dugujem ocu


U karijeri dugoj preko 40 godina, markantna holivudska glumica izrazitog šarma postala je i modna ikona. Ona je bila sušta suprotnost sveameričkim plavušama koje su se krajem šezdesetih smiješile s naslovnica i bilborda. U Britaniji je dugonoga sedamnaestogodišnja crnka postala mezimica čuvenog Davida Baileya, a kad se preselila u Los Angeles nakon pet godina rada u svijetu manekenstva, njezin izgled gavrana i neobične crte lica učinile su da magija počne funkcionirati – između nje i Jacka Nicholsona

“U Hollywoodu godine nikome nisu saveznik, ali zbog toga nisam ogorčena, jer ako želite raditi, bez obzira na to koliko ste stari, naći će se nešto primjereno vašem talentu, znanju i volji. Možda iz mene progovaraju očevi geni, a on je, znaju to svi koji su ga ikada sreli, prezirao kukavice i bio veoma hrabar. Čini se da je to prenio i na svoje potomke”, izjavila je Anjelica Huston, koja je osmog jula ugasila šezdeset svijeća na rođendanskoj torti. Njen život i karijera  obilježeni su s mnogo stila. Sreća joj je podarila rafiniran, netipičan izgled te je godinama bila jedan od značajnih američkih modela, roditelje velikog kalibra: otac joj je legendarni američki reditelj John Huston, a majka talijanska balerina Enrica Soma, te obrazovanje u najboljim engleskim školama. Uza sve to, magnetizam mačijih očiju, elegancija i odlučnost pokreta, ironija i sposobnost transformacije, inteligencija, snažan duh i pažljiv odabir uloga doprinijeli su da Anjelica Huston ostvari zavidnu kinematografsku karijeru. Iako je rano stala pred kamere, značajniji uspjesi uslijedili su tek poslije tridesete, a rana ostvarenja uglavnom su bila žestoko kritizirana, što je nije pokolebalo da nastavi i bude sve bolja.

BREAKING THE WAVES
Nadimak joj je Angel, a visinom od 178 cm ne može se pohvaliti mnogo holivudskih glumica, kao ni odlukom da prirodno stare. “Nekada nisam voljela svoj nos, a onda sam shvatila da nije nikakav problem ako ne izgledaš kao Barbie. Podvrgavanje plastičnim operacijama je put s kojeg, kad jednom krenete, nema povratka. Lice vam se polako pretvara u masku. Po mom mišljenju, smijeh je najbolji način da ostaneš mlad, bez obzira što stvara bore. Svi koji znaju potpuno uživati u životu, koji znaju voljeti i griješiti, ostaju duže mladi. Kad izgubite smisao za humor, na licu vam se godine više primjećuju bez obzira na fizički izgled. Važnije od bora je ono što nosite unutra. Žene koje se podvrgavaju plastičnim operacijama imaju uvijek isti izraz lica, ne znam šta misle, šta osjećaju, ali mi se čini da to nije sreća. Ja sam sretna, imam ispunjen život i ništa ne bih mijenjala. Davno sam htjela imati djecu i nije bio moj izbor što ih nemam, a zbog toga mi srce nije slomljeno. Sigurno znam da ih neću ni usvojiti samo zato što to svi iz šoubiznisa rade.”

MOJ OTAC
Anjelica Huston rođena je osmog jula 1951. godine u Santa Moniki, Kalifornija. Kćerka reditelja Johna Hustona i njegove četvrte žene, talijanske primabalerine Enrike Soma, odrastala je u Irskoj, a školovala se u prestižnim tamošnjim i engleskim školama. Interes za svijet šoubiznisa počeo je vrlo rano, kada je mala Anjelica najviše voljela oblačiti mamine baletne haljinice, igrajući se sa starijim bratom Tonyjem, polusestrom Allegrom, s majčine, i polubratom Dannyjem, s očeve strane. Debitirala je na filmskom platnu 1967. u filmu Casino Royale, parodiji na filmove o Jamesu Bondu, dobivši fantastičnu priliku da odmah sarađuje sa slavnim glumcima kao što su David Niven, Peter Sellers, Orson Welles, Woody Allen, Ursula Andress, Deborah Kerr... Uslijedile su zatim uloge u očevim filmovima Sinful Davey i A Walk with Love and Death 1969., iste godine kada je njena majka poginula u saobraćajnoj nesreći. Ta iznenadna tragedija uticala je na odluku porodice da se vrate u Ameriku, gdje je Anjelica počela raditi kao model. Nije glumila sve do osamdesetih, kada interpretira mnoge manje filmske i televizijske uloge, a najpoznatiji film iz tog perioda je Poštar uvijek zvoni dvaput iz 1981. godine. Godine 1985., za ulogu u filmu Čast Prizzijevih, dobiva Oscara za sporednu žensku ulogu, što je značilo nastavljanje porodičnog slijeda i svojevrsni generacijski rekord: prije Anjelice osvojili su ga i otac John i djed Walter, glumac. Dvije godine kasnije glumi u još jednom očevom filmu: Mrtvi su bili posljednji Hustonov projekt, on te 1987. umire od emfizema. “Moj otac je radio do posljednjeg daha. Bio je i star i bolestan, ali nije dopuštao da to utiče na njega. Svi na setu, kao i ja, divili su se njegovoj snazi, mentalnoj svježini, jer smo svi znali da umire. Složen i težak film snimljen je prema pripovijetci Jamesa Joycea, koju je otac obožavao, te je meni tada bilo najvažnije da odglumim dobro, onako kako bi on želio, da ga usrećim u tim posljednjim trenucima. Moj otac bio je drugačiji od svih ljudi koje sam srela i koje ću ikada sresti u životu. Kada smo Tony i ja bili mali, dok smo živjeli u Irskoj, radio je i neprestano bio odsutan. Za Božić se vraćao ruku punih nevjerovatnih poklona, od dragocjenog kamenja iz Meksika do šarenih papagaja iz Afrike. Kad sam ga jednom kao dijete sačekala na pariškom aerodromu, pojavio se potpuno odjeven u kožu: čizme, hlače, jakna – sve je bilo kožno. Bilo je to krajem pedesetih i nikad dotad nisam vidjela čovjeka u crnoj koži od glave do pete. Bio je najljepši i najšarmantniji čovjek kojeg sam ikada srela. Od njegove pojave svima je zastajao dah. Često se nismo slagali, ali smo se brzo mirili jer nisam mogla dugo izdržati da mu se suprotstavljam.”

Anjelica trenutno piše memoare, u kojima će veliki dio biti o njenom ocu i njenoj vezi s glumcem Jackom Nicholsonom. Memoari bi trebali biti objavljeni do 2013. godine. “Moj otac jednom je rekao kako je zanimanje najvažnija stvar na svijetu. Nije govorio o novcu, nego o beskonačnim mogućnostima i izborima koje možemo napraviti u životu. U ovoj knjizi želim se osvrnuti na stvari koje su me formirale, vrh i dno kroz koje sam prošla.”

BOLJE NE MOŽE
Krajem šezdesetih, tokom veze s poznatim modnim fotografom, dvadeset tri godine starijim Bobom Richardsonom, ocem još poznatijeg Terryja Richardsona, tada maloljetna Anjelica radi kao model, što povremeno nastavlja i kasnije, pozirajući Helmutu Newtonu i Davidu Baileyu. Godine 1973. počela je njena burna, šesnaest godina duga ljubavna priča s Jackom Nicholsonom, a koliko je uticala na nju dovoljno govori izjava iz 2006., dvadeset pet godina poslije razlaza: “Jack je još uvijek šarmantan, ima nevjerovatan smisao za humor, a njegov neodoljivi osmijeh me izvukao iz najgorih situacija u životu. I priznajem da još uvijek djeluje na mene.” Kada je za ulogu Maerose Prizzi, kćerke iz mafijaške porodice, dobila Oscara, nadmašila je glavne glumce, Jacka Nicholsona i Kathleen Turner, a Nicholson, od kojeg je Anjelica i naučila pažljivo birati uloge, izjavio je: “Savršenstvo, od toga bolje ne može.” Definitivno su se rastali 1989., a Anjelica se 1992. udala za trinaest godina starijeg Roberta Grahama. Brak s poznatim kiparom, čije grandiozne skulpture krase mnoge veće američke gradove, trajao je šesnaest godina. Upoznali su se 1990. na jednoj večeri u Los Angelesu, nakon konačnog raspada veze s hronično nevjernim Nicholsonom, kada je njegova ljubavnica Rebecca Broussard objavila da je u drugom stanju. Miran i povučen umjetnik morao je udovoljiti supruzi, koja nije htjela preseliti iz Hollywooda u Venice, gdje je živio i imao atelje, dok nije sagrađena kuća po njenom ukusu. Ogromna građevina bez prozora, prava tvrđava opasana dvanaest metara visokom ogradom, skrivala ih je i od znatiželjnih pogleda i od vanjskog svijeta. Anjelica je tu konačno pronašla mir, a Graham, opsjednut svim aspektima ženskog tijela, nastavio izrađivati skulpture zbog kojih su ga zvali kalifornijski Michelangelo. Robert Graham umro je u decembru 2008., samo dvanaest dana nakon što ga je Arnold Schwarzenegger, guverner Kalifornije, zbog umjetničkih zasluga nagradio članstvom u Dvorani slavnih.

NOVA VRSTA KREATIVNOSTI
Kada je 1996. Anjelica Huston prvi put stala iza kamere, mnogi su to tumačili njenom željom da bude što sličnija ocu. Prvijenac Bastard Out of Carolina, kao i Agnes Browne (1999), te Riding the Bus with My Sister (2005) pobrali su sjajne kritike. “Potrebna mi je takva vrsta kreativnosti, da oblikujem neko djelo i dam mu vlastiti pečat, što ne znači da ću prestati glumiti. Gluma mi je potrebna i kako bih lakše finansirala buduće rediteljske ideje. Jedino što više nikad ne želim ponoviti je istovremeno režirati i glumiti, kao u Agnes Browne. Užasno iscrpljujuće, nemate skoro nijednog trenutka za predah. Volim sve što ima veze s filmom i rad na njemu čini me sretnom”, priznaje slavna glumica, koja uvijek ističe da ljubav prema punom, potpuno ostvarenom životu, kao i filmu, duguje ocu, legendarnom Johnu Hustonu.

(Gracija 165 )
Povezani tekstovi
Your Ad Here