Tabloidi su mila majka...

Vrijeme i život demantiraju i najbolje definicije. Ili ih bar opozovu kad im istekne vrijeme. Decenijama je Milan Kundera imao pravo kada je ustvrdio da u socijalizmu čovjekovu intimu razara policija, a u kapitalizmu mediji. Otkad je socijalizam neslavno i (ne)zasluženo propao, dobili smo monopolom nagrađeni, perfidni kapitalizam u kojem čovjekovu intimu – kako se posljednjih sedmica ispostavilo – razaraju mediji uz pomoć policije. Na to se u suštini svela afera Murdoch, odnosno News of the World.

Da podsjetimo, najtiražniji tabloid na svijetu, News of the World, vlasništvo globalnog medijskog magnata Ruperta Murdocha, do informacija iz privatnog života slavnih, ali i potpuno nepoznatih ljudi, dolazio je hakirajući njihove mobitele. Novinari ovog tabloida su relativno jednostavno, preko mobitelskih pinova, prodirali u sistem govornih poruka i tako prisluškivali objekte svojih tekstova, koji su na taj način direktno postajali žrtve medijskog terora. Prisluškivano je oko 4.000 osoba. Bilo je tu mnogo poznatih lica, od princa Williama (kraljevska se porodica pitala kako je u javnost mogla prodrijeti dobro čuvana tajna o njegovoj povredi koljena), preko glumca Hugha Granta, do

dvanaestogodišnje djevojčice koja je oteta, a potom ubijena. Najsuroviji čin odnosi se upravo na mobitel te djevojčice – novinari hakeri brisali su stare poruke iz njene pošte, kako bi mogli preslušati nove, zavaravajući pritom porodicu, kojoj su davali lažnu nadu, i dramatično otežavajući posao policiji, kojoj su uništavali ključne dokaze. Surovo, neljudski, beskrupulozno, to je samo dio ocjena koje je javnost izrekla o novinarima koje se bave tim stvarima.

“To je ono što mi radimo, uništavamo ljudske živote.” Autor ove izjave je Greg Miskiw, jedan od bivših urednika News Of the World. Do sada nije smišljena bolja definicija tabloidnog novinarstva. Međutim, tabloidi jesu predvodnici u razaranju privatnosti i uništavanju života, ali nikako nisu usamljeni u toj raboti. Afera koja se još ne stišava prevazišla je okvire uobičajenog, jednokratnog skandala i širi se u svim pravcima, unutar i izvan Murdochovog carstva. Postoje indicije da su se prisluškivanjima bavili i u ozbiljnom krilu njegovih medija, u The Timesu. A BBC je otkrio da su se istom rabotom bavili i u njihovom tabloidnom rivalu, grupaciji Mirror. Što u prevodu znači – prisluškuju svi. Australijski ogranak imperije Murdoch već je pod prismotrom tamošnjih vlasti, a afera bi vrlo brzo mogla da se prelije i u Ameriku. I to preko vrlo interesantnog i za mnoge neočekivanog imena. Postoje izvjesne i ozbiljne, ali još nedokazane indicije da je prisluškivanje bilo metod kojem je pribjegavao, ili ga je ustrajnije prakticirao (to tek treba utvrditi) Piers Morgan, CNN-ova nova zvijezda, čovjek koji je u januaru naslijedio Larryja Kinga.

A ni to nije sve. Prisluškivanje mobitela je jedna svar, a upravo su stigle najave da slijedi nova serija, možda još većih skandala kada se objelodani da su mediji ilegalno čitali i e-mailove. Uglavnom, u aferi svakodnevno izlazi toliko podataka da se njima bavi nekoliko istražnih komisija, a policajci ne stižu ispitati sve osumnjičenike, žrtve i svjedoke. Među mogućim kršiteljima zakona ima novinara, političkih savjetnika, privatnih istražitelja, visokih policijskih činovnika, a u skandal bi mogla biti upletena i jedna od advokatskih firmi kraljevske porodice.

I tako to rade tabloidi. Ta divlja samouvjerenost, ta neutaživa žeđ za skandalima privremeno je obuzdana na isti način na koji je i sama uništavala ljudske sudbine – neviđenim skandalom. Proizvođači afera na kraju su pali kao žrtva istog metoda – globalne afere koja je tabloid zatvorila, urednike strpala u zatvor, a vlasniku poljuljala (ionako krhak) ugled, političku poziciju i, moguće, finansijsku stabilnost. Tabloidna beskrupuloznost pala je kao žrtva tipične tabloidske afere i tu jer bar minimalno zadovoljen princip ovozemaljske pravde.

Ali...

Pobješnjela tehnologija i nezasitna radoznalost širokih masa idu tako daleko da će brzo doći vrijeme kada ćemo žaliti za medijima razaračima ljudske intime. Jer kad ta nečasna rabota iz ruku novina i TV stanica – koje se ipak nekako, makar i polovično, makar i zakašnjelo, daju kontrolirati i obuzdati – pređe u ruke mafije, nastranih pojedinaca, ekstremnih desničara, ljevičara i centrista, manijaka, osvetoljubivih ili tipova kojima je tek dosadno – e onda stvari definitivno idu k vragu. A svi ti procesi tehnički su odavno mogući i izvodljivi, samo je pitanje kada će masovno zaživjeti u praksi, odnosno svakodnevnom životu. Sve je manji problem snimiti čovjeka u njegovim najintimnijim trenucima, šta god da to podrazumijevalo. Također, sve je manji problem naći podesan medij koji će to plasirati. I na kraju, ali ne manje važno, sve je lakše naći oduševljenu rulju koja će, manirom mizantropskog oduševljenja, likovati nad razaranjem nečije privatnosti. Što veći cirkus, to bolje. Što veći skandal, to više krvi, u metaforičkom, a ponekad i u doslovnom smislu. Metode i mogućnosti ucjene su beskrajne. U odnosu na tu mrku budućnost, tabloidi bi nam se jednog dana mogli učiniti kao poželjan relikt prošlosti, kao rafinirani način razaranja čovjekovog intimnog života i njegovih privatnih tajni.

Teško je biti optimista nakon gašenja News of the World. Jedna važna bitka možda jeste dobijena, ali uz ogromne gubitke i bez ikakve garancije da se takva praksa neće ponavljati. Naprotiv, čini se da to s prisluškivanjem svi (ili bar mnogi) rade, a stradao je samo onaj koga su uhvatili. Moderna koncepcija novinarstva nezaustavljivo srlja u tabloidnom smjeru i tu nekih dramatičnih zaokreta neće i ne može biti. Ponekad se ima utisak da prisustvujemo, što bi pokojni sarajevski reditelj Nikola Stojanović rekao, “uzmicanju humanosti i morala u okruženju društvene bijede”. Novinarstvo je sve manje diskretno, delikatno, uljuđeno. Čovjekova privatnost neće u budućnosti postati svetinja, nešto u šta se ne zadire, nego će nastaviti da bude ono što je danas, objekat najraznovrsnijih razaranja. Uprkos pobjedi nad najtiražnijim i najstarijim tabloidom na svijetu, mi ovdje govorimo o izgubljenom ratu. Živi bili pa vidjeli.