Razlikovni rječnik muško-ženskih odnosa

Da, draga. Da, dragi: Kad muškarac kaže “da, draga”, on ustvari misli “ne, draga, nikako i nikad, ali ko će se sad tebi pravdati i ko će ti objašnjavati”. To persiflažno “da, draga” ustvari je predaja, a ne pristanak. Muškarac i nema baš veliki izbor, njegove su mogućnosti upravo to – ili pokunjeni pristanak ili časna predaja. Pa ko živ, ko mrtav.  A kad žena kaže “da, dragi”, on zna da to vodi samo jednom ishodu – vazduh je ustreptao, nebo je progorilo, sprema se oluja. Razlika između “da, draga” i “da, dragi” je u stepenu poslušnosti. Razuman muškarac posluša iz prve, a nerazuman se prvo opire, pa se tek onda, nakon jednog oštrog “da, dragi”, konstruktivno preda.

Komplimenti, težina, izgled: Ako ništa drugo, žene su  iskrenije od muškaraca. One ne kriju da su im izgled, težina, kilogrami i celulit važne činjenice u životu. Muškarci to skrivaju, a pošto im borba protiv istih nepogoda uglavnom ne uspijeva, onda su nonšalanciju i nebrigu izabrali kao oficijelni odbrambeni stav. Kao, nije im važno. Kao, njih, da prostite, ne zanimaju te nevažnosti, te opskurne banalnosti, oni su opsjednuti duhom, novcem, karijerom, kladionicom i fudbalom, a ne tamo nekakvim tričarijama kakvi su trbušina, kancerogeno salo, zdravlje.  Evo ovako to otprilike izgleda:

– Dragi, jesam li se udebljala?
– Jesi, ali super ti stoji.
– To ti meni lagiš, da bi mi lakše rekao da sam debela.
– Ama, ne lažem, života mi, debelo je lijepo. Da dobiješ još dvije ili tri kile, taman bi ti bilo.
– Ma daj...
– Ozbiljno ti kažem.

Isti dijalog, s druge strane nišana, izgledao bi ovako:

– Draga, jesam li se ja ovo malo ukrmačio?
– Jesi malo.
– Šta, bona, jesam? Čuj, jesam? Šta mi fali?
– Kako misliš, šta ti fali?
– Pa nikad nisam bolje izgledao.
– Ma odlično izgledaš, ali zar ipak ne misliš da je 108 kilograma previše. Kad smo se vjenčali imao si 87.
– Ma jebo muškarca bez sto kila.

Dakle, razlikovni element mogao bi se definirati na sljedeći način: i kad su najgrdobniji, muškarci misle da su neodoljivi. I kad su najljepše, žene na sebi vide samo mane. Lakše je naći novog mandatara za Vijeće ministara BiH nego samokritičnog muškarca. I lakše bi bilo motivirati reprezentativce BiH da malo potrče za onom loptom nego upoznati samouvjereno, izgledom zadovoljno žensko.

Uspjeh, karijera, samorealizacija, uzajamna potpora: Iza svakog uspješnog muškarca, kaže globalna spolna mudrost, stoji njegova žena. A iza svake uspješne žene – sjedi zavidan muškarac. Uspješna žena i neuspješan muškarac je ubitačna kombinacija za opstanak braka ili veze. Nitroglicerin u životu većine takvih parova. Rijetki izuzeci postoje, ali nikakve koristi od njih. Dokazuju samo da i među pripadnicima jačeg spola ima finih, normalnih, kulturnih ljudi. Samo ih treba mikroskopom tražiti, toliko su rijetki.

Kao što znamo, većina muškaraca deklarativno se i energično izjašnjava za ravnopravnost spolova. Ali ne u njihovoj kući. Savremena istraživanja potvrđuju da više od 70 posto kućanskih poslova i u najrazvijenijim društvima obavljaju žene. Dok muškarac u isto vrijeme intenzivno radi na uspjehu. Čak i kad ležeći razmišlja o njemu. Muškarac misli da se vjenčao za uspjeh i proklinje sve na svijetu kad mu isti u životu izostane. A za (svoju) uspješnu ženu misli da je greška u genomu, eksces sudbine, nešto kao nesporazum između Boga, prirode i društveno-političkih odnosa.

Jedna od najuspješnijih žena svijeta, američka teniserka Serena Williams, kaže: “Muškarci me se boje! Osjećam strah kod onih koji se usude da mi priđu... Muškarac mora imati mnogo samopouzdanja da bi hodao sa ženskom osobom koja ima karijeru poput moje. Oni vole imati kontrolu.”

Moramo razgovarati: Kad muškarac kaže svojoj boljoj polovini da moraju razgovarati, iza te najave krije se neka benigna podvala (“Eto, ja bih večeras s rajom gledao utakmicu, pa ako imaš 20 maraka da mi posudiš za pive. Ja sam već dvije milje u minusu, a u tebe vazda nešto ima na kartici.”) A kad žena izgovori istu rečenicu, to je već najava vazdušne opasnosti. Ili će se razgovarati o ozbiljnim porodičnim problemima (djeca, finansije, stan, nabavka, pospremanje, krečenje, gosti), a muškarcu nema veće smrti od takvog razgovora, ili se sprema nešto još gore, nešto zbog čega je osumnjičenoj strani najbolje da odmah kaže ili “da, draga” ili: “Ja sam general Ratko Mladić, rođen sam u čisti ponedjeljak i ne priznajem ovaj sud...” On iz tog razgovora živ izaći neće.

Kupaonice: U tom posvećenom hramu higijene, čistoće i ljepote, muškarac provede manje od sat vremena sedmično. Četiri puta se obrije, dvaput se istušira, dvaput opere ispod pazuha i jednom navodno opere noge. U toj pomoćnoj odaji drži maksimalno šest stvari: četkicu i pastu za zube, pjenu za brijanje, žilet, sapun i peškir. U istom prostoru žena provede najmanje sedam sati sedmično, od čega barem trećinu vremena izgubi sređujući nered koji je iza sebe ostavio muškarac. Ostatak vremena žena utroši na prekrasne radnje: kupanje, umivanje, dotjerivanje, češljanje, šminkanje. Prosječan broj predmeta koji tipična žena ima u kupaonici je 337. Prosječan muškarac jedva da može identificirati 20 od tih 337 predmeta.

Plavuše, vicevi i muškarci: Postoje milioni viceva o plavušama, i jedva da tri ili četiri među njima možemo smatrati efikasnim i smiješnim. Ne postoji ni stotinjak viceva o muškarcima, i većina ih je tačna i duhovita. Evo biramo jedan baš iz kupaonice. Tu se najbolje vidi šta ko zna. Muž stoji u kupatilu i hoće da opere majicu u veš-mašini. Poslije pet minuta razmišljanja, razgledanja mašine i bespomoćnog buljenja u onu svemirsku dugmad, shvativši da nikada neće shvatiti, zagalami, da ga može čuti žena koja u kuhinji pravi ručak: “Koji program na mašini da uključim za ovu majicu?”

“Zavisi”, kaže ona. “Pročitaj šta piše na majici.”

“Manchester United.”