Čak i vrhunskim sportistima tijelo otkaže.Tijela jogija ne otkazuju

Teško je povezati njegovu profesiju informatičara s jogom koja mu je postala način života. Jadranko Pranjić (56), istina, tvrdi kako informatika i joga imaju veze. Tamo gdje prestaje logika informatike, počinje fluidna logika joge. “Joga u svakodnevnom životu” ima mnogobrojne vježbače širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini, gdje postoji nekoliko centara. Sarajevski vodi Jadranko, koji objašnjava kako je ovo samo jedan od sistema joge ukorijenjen u dugoj lozi radžastanskih učitelja. Joga u svakodnevnom životu omogućava ljudima da se jogom bave sistematski i postupno. Jadranko će reći kako se radi o ljudima koji dolaze iz najrazličitijih razloga, ali kao što i umjetnik počinje neko umjetničko djelo s jednom, a završava često s drugom idejom, tako i oni koji ostanu nastoje spoznati sebe, otvoriti um, unaprijediti svoj život, a dobro zdravlje je, tvrdi Jadranko, samo jedan, ali važan nusefekat. Jer, kako kaže – zdravlje nije sve, ali i sve bez zdravlja je ništa.

Kako definirate jogu?
– I kao nauku i kao umjetnost, jer jeste i jedno i drugo.Ona je i znanost koja objedinjuje mikro i makrouniverzum. Mnogi je definiraju kao princip balansa i ravnoteže. To je princip koji sve vidljivo i nevidljivodovodi i održava u ravnoteži, pa tako i unutar našeg bića usklađuje um, intelekt, tijelo, dušu,memoriju i svijest.

Je li joga nešto štoistinski može razumjeti samo čovjek Istoka?
– Ako malo pogledamo u istorijat joge, vidimo da je bila prisutna na skoro svim kontinentima, ali se najviše održala na Istoku. Radi se odrevnoj znanosti, kažu, staroj koliko i čovjek. Joga nije specifikum samo jednog podneblja. Postoje drevni crteži koji pokazuju kako su je poznavale sve drevne civilizacije, što dokazuje da je to bila globalna stvar. Joga je globalno svjetsko dobro, bez podjele na Istok i Zapad.

Koliko je popularnosti doprinijelo i to da se mnoge slavne ličnosti bave jogom?
– Svojevremeno se Madonna bavila jogom i to je, kao, trebala biti velika propaganda, a zapravo je kratkog daha, produkt mentalnog sklopa koji proba nešto sažvakati nabrzinu, pa ako ne ide, onda traže nešto novo.

Utiče li joga na oblikovanje tijela?
– Momci koji krenu na jogu kažu kako su njihovi prijatelji koji idu u teretanu već nabildali mišiće i pitaju me kad će oni. Nikada, jer to nije taj smjer, niti će ikada njihovi mišići biti te građe. Oni će dobiti jedan vretenasti izduženi oblik, njihovi mišići će biti veoma funkcionalni, snažni i elastični, ali neće dobivati nepotrebnu masu.

Postoje li ograničenja u smislu tjelesnih mogućnosti? Šta ako ja ne mogu staviti nogu iznad glave?
– Nismo ograničeni ničim, ni godinama ni tjelesnimp redispozicijama. Američki izum koji sam čuo prije desetak godina je da žele napraviti takmičenje u jogi, što je potpuna besmislica. Vjerovatno su mislili da je bolji jogi onaj koji se bolje savije. To je domen cirkusa. Onda možemo napraviti takmičenje i u sreći – ko je sretniji. Hoćemo li onda kao kriterijuzeti ko ima više novaca?

Je li joga religija?
– To jeste jedan od velikih problema neshvatanja joge. Postoje dvije krajnosti: jedna u kojoj je joga gimnastika i akrobatika, a druga u kojoj je joga religija. Joga nije ni jedno ni drugo. Ona je neuporedivo starija od bilo koje religije. Neki od principa do kojih su došli jogiji prisutni su u mnogim religijama, ali joga ne pripada niti jednoj religiji niti je ona religija.

Ali je prakticiraju u hindu hramovima?
– Po mnogim budističkim hramovima zadržao se i karate. Da li to onda znači ida su svi koji prakticiraju karate budisti?

Koji je prvi princip joge?
– Princip ne nasilja. Taj princip ljudi generalno olako shvataju. Nije to samo ne voditi ratove. Ne nasilje kreće od samog sebe, od vlastitog tijela, uma, emocija... Oni koji započinju da vježbaju obično misle da je to samo filozofija. Ali ako u jogi napraviš nasilje nad vlastitim tijelom, efekti onoga što radiš neće biti uspješni.

Zašto se joga povezuje s vegetarijanstvom?
– To je ponovo princip ne nasilja utkan u jelo. Jogiji govore o ne konzumiranju mesa iz mnoštva razloga, počevši od naše anatomije pa do toga da nam to nije u prirodi. Iza takve ishrane stoji ubijanje životinja, a jogiji kažu kako bi čovjek trebao biti zaštitnik svih bića.

Jesmo li ono što jedemo?
– U naše tijelo unosi se sva patnja tih stvorenja koje jedemo. Ta energija prolazi kroz naše tijelo, dolazi do našeg mozga i ima uticaj na naše misli. Misli određuju akcije; akcije, ako ih ponavljamo, kreiraju naviku, navike kreiraju karakter, a karakter određuje sudbinu. Dakle, krenuli smo s hranom, završili smo sa sudbinom. Veza između hrane i čovjeka je očigledna.

Da li onda svi koji se bave jogom moraju prestati jesti meso?
– Mi na tome ne insistiramo jer je glupo i kontraproduktivno. Mnogi imaju te stavove, ali način na koji ih prezentiraju često je iritantan. Postanu vegetarijanci i onda s tim“udaraju po glavi” sve koji nisu kao oni. Ako imaš iskreno uvjerenje, ljudi će to poštovati i prihvatiti. Nikoga se ne može natjerati. To je stvar svijesti.

Postoji li neko ograničenje kada su u pitanju godine?
– U principu ne, mada sama logika govori da nije isto ako neko počne s petnaest ili s pedeset ili šezdeset. Mada ni to ne mora ništa da znači, jer su danas ljudi u najboljim godinama često potpuno zakržljali i nepokretni.

Kakav je odnos joge prema starenju?
– Starost je plod. Kod nas je, nažalost, starost često daleko od toga. Čovjek u starosti treba da bude potpuno zreo i otvoren. Nažalost, kod nas najčešće se dešava da što čovjek više stari postaje konzervativniji, mentalno ograničeniji, nesklon da prihvati nove ideje. Kada kroz jogu, kroz meditaciju, dosegnemo unutarnji mir, potpuno otvoreno i pročišćeno stanje uma, tada i starost predstavlja novu kvalitetu i dimenziju.

Koji su razlozi zbog kojih Vam ljudi dolaze?
– Mnogo ih je i potpuno su različiti. Neki žele izgubiti kilograme, dobiti ovakvo ili onakvo tijelo, neko dođe da se opusti, nekog zanima filozofski aspekt – ima tu i želje za ezoterijom i mistikom  Istoka, što ponekad može da bude problem jer se “ufuravamo” u stvari bez istinskog razumijevanja i znanja. 

Mogu li se jogom izgubiti kilogrami?
– Da, ali ne na način na koji ste zamislili.

Zašto?
– Zato jer je takva ideja proistekla iz površnog posmatranja – oni se tamo nešto uvrću,dube na glavi pa ćemo tako ga izgubimo kilograme. Nećemo. Kilogrami su mentalna kategorija. To se rješava u glavi. Mi kilograme nismo dobili zato što je tijelo bilo gladno. Mi se osjećamo prazno, a tu prazninu je najlakše popuniti hranom. Kada otkrijemo čega smo mi ustvari gladni, tijelo prirodno ide pravim smjerom.

Generalno se vježbe joge ne smatraju preteškima, pa samim tim nisu za muškarce. Je li joga ženska aktivnost?
– To je samo privid. Na našim prostorima jeste prisutan taj neki mačo stav: štoje nešto snažnije, grublje, to je bliže muškom poimanju. Istina je zapravo daje mir najveća manifestacija snage. Tako je i u prirodi. Slon je miran jer je jak. On nema potrebe da se razbacuje. A zec je taj koji je stalno u pokretu, nervozan, diše brzo, nemiran je pa zato i kratko živi.

Ko je istrajniji?
– Ako na početku imate stotinu polaznika, osamdeset žena i dvadeset muškaraca, nakon sedam-osamgodina ostane ih deset: pet žena i pet muškaraca. Kada prodru kroz privid usporene kretnje, sjedenja i mirovanja, muškarci uvide koja je snaga, tjelesna i mentalna, za to potrebna.

Koje su specifičnosti tijela dugogodišnjeg jogija?
– Joga djeluje dubinski na sve bitne sisteme našeg tijela: respiratorni, probavni, krvožilni, nervni… Posebna pažnja se posvećuje kičmi; kaže se da smo mladi onoliko koliko nam je kičma elastična. Na mišićnoj razini također aktivira i one skupine mišića koje u svakodnevnici ne koristimo. Čak ni kroz vrhunski sport, gdje je cilj što bolji rezultat, pa se desi da tijelo jednog vrhunskog sportiste, kakva je Janica Kostelić, recimo, u najboljim godinama mladosti otkaže. Tijela jogija ne otkazuju.

Postoje li asane koje bi svako trebao znati?
– Teorija joge kaže da imamo osam miliona i četiri stotine hiljada položaja.Vjerovatno ih sve ne zna niko, a za sve one koji bi bili korisni da ih radimo ne bi nam bilo dovoljno 24 sata dnevno. Izdvojiti neke iz cijeline jeste mač s dvije oštrice. Recimo, u knjigama često kažu da je veoma koristan položaj dubljenje na glavi. Koristi tog položaja su višestruke – od krvotoka, nervnogsistema, respiratornog sistema. Djeluje korisno na naše mentalne sposobnosti pa čak i na duhovni razvoj. Neko to pročita i kaže: što ja to ne bih radio kada je tako korisno, i ustane ujutro, pa hop na glavu. Od takvog pristupa, bez obzira na teoriju, nema ništa dobroga.

Je li joga promijenila Vaš život?
– Definitivno da. Stvar je promjene perspektive. To se slikovito može uporediti s ljudima koji su duže boravili u svemiru i iz te perspektive promatrali Zemlju, pa kada se vrate nazad i čuju dnevne vijesti o ratovima, dugo ne mogu sebi doći od tog apsurda. Ta perspektiva u kojoj su bili pomogla im je da stvore širu sliku, i osjete drugu dimenziju.

Da li se planirate povući u osamu i živjeti životom kojim obično zamišljamo da žive jogiji?
– Lako je biti jogi unekoj osami, možda negdje na Himalajima: on je istrenirao tijelo, ne treba mu mnogo hrane, nije mu hladno niti vruće, niko ga ne ometa. Međutim, živjeti uravnoteženo u ovom vremenu i u ovom okruženju jeste umjetnost i velika mudrost. Tada je to i prava joga.