Vino i hrana su idealan bračni par, do preljuba i razvoda dolazi samo kad se pretjera

Završila je ekonomiju, magistrirala komunikologiju, a radi kao sommelier. Rođena 1972. u Mariboru, Barbara Pribožič Leka u Sarajevo je došla 2002. godine na šest sedmica. I tih šest sedmica traje i danas. Vino je njena velika ljubav. Završila je dva kursa za sommeliera i jedan za vinskog degustatora, te osnovala firmu – marketing consalting za hranu i piće. Udata je za dizajnera Nedžada Leku (42), s kojim ima četveroipogodišnjeg sina Lana. “Moj suprug je prava umjetnička duša s kojom se svađam zbog ekonomskih pitanja, koja on ne razumije, a koja su moja struka”, kaže Barbara.

Možete li, za početak, objasniti razliku između sommeliera i enologa? Mnogi miješaju te pojmove.
– Postoje tri zanimanja koja se odnose na vino. Enolog je četiri godine proveo na studiju vinogradarstva i u stanju je da napravi vino: znači, biti u vinogradu, u podrumu i vino sprovesti sve do boce. Sommelier je taj koji je više marketinški vezan za vino i koji je u stanju vino kušati, na kvalitetan način predstaviti gostu i prodati ga. A tu je još i vinski degustator: on je u stanju da vidom, sluhom, opipom i okusom ocijeni vino, vidi i otkloni tehničke greške. On najmjerodavnije procjenjuje kvalitet vina.
Zašto se ispijanje piva smatra priprostim činom, a kušanje vina je prava filozofija. U čemu je razlika, šta vino čini izuzetnim?
– U svijetu postoje i degustatori piva, vjerujem da bi oni imali drukčiji odgovor. Ja ću se pozvati na historiju: u drevnom Egiptu svi robovi ispijali su pivo, a faraoni vino. Kada su 1922. godine istraživači ušli u Tutankamonovu grobnicu, pronašli su 33 bureta vina. Ne zna se kakav su okus tada ispijali, ali se zna da je vino bilo crne boje, takvi su bili ostaci unutra, a pronađeni su popisi vinara, kao i godišta berbi. Znači, već tada je to bila filozofija. A i danas, je vino i cijenom i ugledom nešto više. Možda je baš visoka cijena to što daje definitivni odgovor – vino je zbir različitih visokih kvaliteta.
Ta je priča otišla predaleko, stiče se utisak da neko ko vino pije bez elementarnog znanja čini svetogrđe i da ne može da uživa u njemu jer ne zna sve što bi trebalo da zna.
– Odlično pitanje. Sve ovisi o tome šta želite postići. Ako se želite samo relaksirati, onda pijete bilo koji alkohol, i relaksirate se pivom, vinom, rakijom... Ali ako želite istinski uživati u vrhunskim okusima, onda trebate o vinu nešto znati. Za vrhunski užitak ipak treba neko predzanje. Svetogrđe je, recimo, kada u vino dodajete vodu.
Koja su to elementarna znanja koja čovjek mora usvojiti prije nego što se odluči piti vino?
– Osnovno je da je čovjek stariji od 18 godina, jer je to ipak alkohol, koji ima svoje utjecaje. Vino trebamo poštivati. To je vrhunski proizvod vrhunskog okusa, koji traži adekvatno društvo i ambijent. Vino nije nešto vulgarno, što bi trebalo ispijati u svakom momentu i u svim uslovima, nego je ritual koji je tim bolji što su bolji ambijent, društvo i znanje o vinu. Dovoljno je i minimalno poznavanje vinske kulture da bismo napravili maksimalan užitak sebi i drugima.
Mistificira li se to znanje o vinu?
–Ne, apsolutno ne. Vino je never ending story. Morate poznavati ili regiju iz koje vino dolazi, ili berbu, ili oboje.  Ko god kaže da poznaje sva vina svijeta – laže. Ja znam slovenska vina, Piemont, Burgenland, djelomično Hrvate i Hercegovinu.
Koja je prava mjera da se čovjek ne napije, da ne “dotakne dno”?
– To je relativno, alkohol djeluje na čovjeka prema njegovoj masi. Što ste deblji, to više možete popiti. Ali postoji i nešto što se zove naviknutost na alkohol. Ako mene pitate, mislim da je čaša vina na dan idealna mjera. A ako ste u društvu, prestanite kada osjetite da ste na granici, da biste mogli preći iz veselog i simpatičnog čovjeka u nešto drugo. Tad stanete, tu je mjera.
Ali kada čovjek dođe do te granice, već je za sve kasno. Znam to...
– To se zove mladost-ludost. Mlađi ljudi nemaju ili ne poštuju te granice, a vjerujem da u procesu pokušaja,  eksperimenata, čovjek brzo otkrije sebe i svoja ograničenja.
Kako razlikovati dobro od lošeg vina?
– Prvo morate znati da jeftina vina nisu napravljena od grožđa – tad pijete neprirodno vino, hemiju – već su ekstrahirali i miris sauvignona, ili okus chardonnaya. Desilo se da su neka sintetička vina na ocjenjivanjima u svijetu, gdje dolaze pravi profesionalci, dobila 95 od 100 mogućih bodova. Što su vina prirodnija, što su bolje napravljena, to ste manje podložni posljedicama, glavobolji i ostalim manifestacijama mamurluka. E, te manifestacije čine glavnu razliku između dobrog i lošeg vina.
Koja bh. vina cijenite?
– Kad sam došla u Bosnu i Hercegovinu, puna tih nekih znanja iz Evrope, nisam vjerovala da ovdje postoje vinarije koje bi imale visok nivo. Međutim, sad s ponosom mogu reći da postoje ogromni potencijali. Žao mi je da je žilavka prije rata imala pretjeranu eksploataciju, da je bila jeftino vino koje se vagonima transportiralo u Njemačku i tamo prodavalo za dvije marke po bidonu, a ima strahovit potencijal... Izuzetno cijenim blatinu barrique vinarije Nuić, ili pak Bijeli krš vinarije Škegro, imate odlične žilavke vinarije Matić, a tu je i vinarija Vilinka.
A Josip Brkić?
–Brkić je stvarno poseban. Divim se njegovoj hrabrosti da u takvom okruženju pravi takvo ekstravagantno vino, koje na prvi pogled, pogotovo ljudima koji nemaju dovoljno znanja, izgleda divljeg okusa i mirisa. Ali to je zapravo vino budućnosti, vjerujem da ima međunarodnu karijeru, ako bude izdržao, ako ga ne prožderu veliki.
Kada se pije crno, a kada bijelo vino?
– Ljudi biraju vino prema boji, što je pogrešno. Sedamdesetih godina Francuzi su lansirali priču da su crna vina bolja od bijelih, jer sadrže više reservatrola i svih tih ljekovitih elemenata. To je bio klasični marketinški potez, jer je opadala prodaja crnih vina, a bijela kalifornijska bila su u usponu. Danas znamo da postoji mnogo ljekovitih tvari i u bijelom i u crvenom vinu, doduše u crvenom nešto više, ali razlika je minimalna. Važno je samo šta jedete, jer hrana i vino su brak i to je najljepša stvar. Čaša vina uz obrok, to je ono što je idealno i to je mjera vinu, a ne ispijanje dok ne padnete na pod. Samo jedna čaša!
Znači, druga čaša je već preljub, a treća razvod?
–Kad bi bar tako bilo. Treba znati i kad je vrijeme za koje vino. Bijelo je idealno za ljeto, jer ima manje alkohola i lakše je za ispijanje. A crno vino je nekako zimsko, ima puninu, više strukture, okusa, konzistentnije je i dugotrajnije u ustima.  
Pijete li druga pića?
– Naravno, i ja sam čovjek. Ovisi o prigodi. Uz hranu pijem vino, ujutro su bezalkoholna pića logičniji izbor, a vrlo rado ću ponekad uzeti neki viski od pet zvjezdica ili dvanaest godina starosti. Pogotovo ako uz to ima neki čovjek koji mi može objasniti šta zapravo pijem.
A pivo?
–Naravno. Još nisam vidjela čovjeka koji bi uz nogometnu utakmicu pio vino. E, to bi bila preljuba!
Znači, bračna kombinacija su vino i hrana, pivo i fudbal?
–Ako biste pitali mog supruga, to je to.
Da li sommelierima prijeti opasnost od alkoholizma?
– Onim pravim, koji imaju glavu na svom mjestu – ne, jer je sommelier svjestan toga što radi. Isto kao što i novinarima ne prijeti opasnost od previše korištenja mikrofona...
Ali mikrofon ne sadrži alkohol.
– E, to ste u pravu. Ali sommelier mora biti svjestan svog posla, njegovih izazova i ograničenja. Osim u privatnim okolnostima, mene nikada nisu vidjeli alkoholiziranu.
Postoji li prevencija mamurluka i šta uraditi kad se već desi?
– Mamurluk je rezultat previše sumpora u vinu. Da bi očuvali vino, proizvođači mu dodaju sumpor. Što je skuplje, to vam je veća šansa da ste u sebe unijeli manje sumpora. I količina je važna. Ne postoji na svijetu vino koje poslije tri popijene boce ne bi uzrokovalo mamurluk. Mamurluku se možete oduprijeti manjom količinom alkohola i redovitim ispijanjem vode uz vino, a ne u njemu. A ako ste već popili previše, prije spavanja popijte pola litra vode, jer mamurluk je zapravio dehidracija – ona uzrokuje glavobolju i loš osjećaj.
A aspirini?
– Jedna moja prijateljica imala je običaj da uzima aspirin poslije alkohola kao prevenciju od mamurluka, ali je postala alergična na aspirin jer je spajala nespojive stvari. Uzmite ga sutradan, jer je nivo alkohola već pao do nivoa kad ih je moguće kombinirati.
Postoji li kultura vina u BiH?
– Kad sam počela sa svojim aktivnostima, 2005. godine, bilo je strahovito teško: nije bilo ni konobara koji bi znao nešto o vinu; u restoranu naručite vino od 60 KM, a dobijete tretman kao da ste poručili najobičnije piće. Danas u našem vinskom klubu već imamo 132 člana. Redovito se susrećemo, organiziramo degustacije, predavanja, postoji interes koji raste. Porastao je i kvalitet vina iz Hercegovine, ima odličnih uvoznih vina. U želji da se ide naprijed prednjače biznismeni.
Uskoro organizirate Salon okusa.
– To je manifestacija na kojoj ćemo ravnopravno prezentirati hranu i piće. Inspirirana je sličnom manifestacijom u Italiji: Salone del Gusto organizira se svake dvije godine u Torinu. Prošle godine imali smo 54 izlagača, posjetioci su podjednako uživali u vinu i u hrani, imali smo radionice za edukaciju, posjeta je bila izvrsna.. Ove godine Salon će biti održan 23. i 24 marta u Domu Oružanih snaga, a već imamo veliki broj prijava.