Postao sam ovisan o Sarajevu

Razgovarala Anida Sokol

Snimci Nikola Blagojević i AG

Francuski pijanist Nicolas Cante (36) na svojim koncertima ne koristi samo klavirske tipke, već i žice, drvo i čelik, da bi publici pružio jedan sasvim nesvakidašnji doživljaj. Pored toga, klasičan instrument kombinira s glasom, plesom i kompjuterom i kaže da na njegov zvuk, mješavinu raznih pravaca, a prije svega jazza i elektronike, niko ne ostaje ravnodušan. Čest gost sarajevskih klubova, Nicolas, rođen u Marseillu, gdje je diplomirao klavir i elektronsku muziku, u Sarajevu će svirati 23. 25. i 26. aprila u Domu oružanih snaga , a sav prihod od prodaje ulaznica namijenjen je opremanju Muzičke sobe Dječijeg doma Bjelave. Ovaj neobični muzičar, zaluđeni ljubitelj jazza, ali i elektronske muzike, na jeziku kojeg on, uz smijeh, zove frenglish, mješavini engleskog i francuskog, priznaje da je postao pravi ovisnik o gradu kojem će ponovo pružiti odličnu priliku za energičan ples i dobar provod.

Možete li mi opisati svoju muziku? Po prvi put sam čula nešto slično.

- Niste jedini, jer većina ljudi se iznenadi. Kada ljudi dođu na koncert i vide klavir, prvo što pomisle jeste: 'Oh ne, ovaj momak će svirati neki dosadni jazz ili klasičnu muziku'. I mnogo se iznenade kada počnem svirati hardcore i techno.

Miješate techno i jazz?

- Upravo tako. Počinjem s klavirom i onda sve više tokom koncerta koristim kompjuter i techno. U početku muzika je minimalistička, da bi na kraju bila veoma jaka. Međutim, osnovna muzika dolazi s klavira.

Kako ljudi reagiraju. Da li sjede ili plešu?

- U početku sjede. Ne tjeram ih da ustanu i plešu. To zaista ne moram, jer to samo dolazi. Na kraju koncerta ljudi su uglavnom potpuno oznojeni, kao i ja. I to je ono što želim postići.

 Da li postoje muzičari koji sviraju ovu vrstu muzike ili ste Vi jedini?

- To je samo moja muzika. To je jedinstven projekt. Slušam mnogo muzičara, mnogo je onih koji utiču na moj rad, volim jazz, techno, rock, funk... Ali meni je najvažnije stvoriti vlastitu muziku, jer svi znaju kako svirati dobro klavir i kako dobro koristiti kompjuter. Ono što je meni, kao muzičaru bitno, jeste da uradim nešto jedinstveno i ne imitiram druge. Muzika nije takmičenje i nismo u klasičnoj školi, ne moramo biti najbolji, ali moramo biti stvarni i jedinstveni.

Koliko ste popularni u Francuskoj. Da li često svirate?

- Sada jesam. Ali nisam superstar, da jesam ne bih bio ovdje i pričao s vama i svirao besplatno u Sarajevu (smijeh). Šalim se. Ali od prije dvije godine moj projekt Mekanik Kantatik sve je popularniji. Imam 40 svirki godišnje u Francuskoj, Evropi i na festivalima. To je neobično jer dolazim iz underground scene i prije sam svirao samo na techno i rave partyjima, ili malim underground mjestima kao ovdje u Fisu.

Vaš prvi album Mekanik Kantatik publika je odlično prihvatila?

- Da, bio sam veoma iznenađen, jer to nije lagana muzika. I koncert je veoma interesantan, nije dosadan. Mogu shvatiti ukoliko se nekome ne sviđa, jer muzika je malo čudna na sceni i ja sam malo čudan na sceni (smijeh). Ali sve je više onih koji su zainteresirani.

Gdje trenutno živite?

- Živim u malom gradu Aixu, pored Marseilla. Mnogo je fancy, malo je dosadan, ali je veoma lijep. Sličan je Sarajevu.

Ali Sarajevo nije fancy.

- Postaje (smijeh). Ali, zaista volim mjesto gdje živim. To je mjesto gdje su  Pablo Picasso i Van Gogh dugo odsjedali, jer je nebo prelijepo. Daje mi inspiraciju. Ali mnogo putujem svijetom i često nisam kući.

 Da li često radite humanitarne koncerte?

- Ne. Prije kada sam svirao jazz mnogo sam radio humanitarne koncerte, ali su me onda ljudi počeli moliti da sve više radim i prestao sam jer ne znam gdje u Francuskoj taj novac ide. Ali već deset godina dajem novac UNICEF-u, jer nemam vlastitu djecu i želim doprinijeti. I zbog toga sam pristao i na ovaj humanitarni koncert, a i želio sam posjetiti prijatelje. Jednom ili dvaput godišnje dođem u Sarajevo. Postao sam ovisan.

 Zašto ste ovisnik o Sarajevu?

- Zaista ne znam. Teško mi je to objasniti. U Sarajevo se ne bojim. Ne bojim se policije, loših ljudi, ovdje se osjećam sigurno i slobodno. Ne nosim svoje dokumente sa sobom, kao u Francuskoj i drugdje u svijetu. U Sarajevu su ljudi stvarni, jednostavni, nisu umišljeni, iako i Sarajevo postaje fancy. Ovdje je život veoma jednostavan. Mnogo uživam u Bosni i Hercegovini. Volim i Mostar i prirodu okolo. Svirao sam u Zagrebu, mnogo puta u Beogradu, ali tamo se ne osjećam isto. Ja to vama ne moram govoriti, ali to je zaista ono što osjećam. Osjećam se sigurno i slobodno ovdje.

 Volite putovati. U čemu još uživate?

- U putovanju, muzici, upoznavanju različitih ljudi i u riziku. Ovisan sam o riziku. Mnogo sam riskirao u životu. Volim biti u čudnim situacijama, volim biti iznenađen i praviti greške. Bio sam ovisnik o drogama, a kasnije o riziku, sada sam ovisan o ljubavi (smijeh). I vegeterijanac sam već 15 godina. Postao sam vegeterijanac nakon spiritualnog i mističnog putovanja u Indiju.

 Svirate li neke druge instrumente?

- Svirao sam harmoniku na ulici kada sam bio mlađi. Bio sam ulični pjevač i s prijateljima sam putovao po svijetu. Ali sada više ne sviram. Neki ljudi su veoma dobri u sviranju različitih instrumenata, ali ja nisam. Sviram klavir i jedan novi instrument, a to je kompjuter.

Možete objasniti razliku između tri koncerta koja ćete svirati u Sarajevu?

- Prvi koncert je Mekanik Kantatik u kojem miješam svu muziku koju volim: funk, jazz, techno... Na drugom koncertu Nicolas Cante solo koristim klavir i kompjuter, ali bez pjevanja i techna. Ovaj koncert je malo mističan i psihodeličan. To nije lagana muzika, radikalna je i ljudi se moraju potruditi da je shvate. I na kraju Nicoll je samo elekotronska muzika, bez klavira. To je party, tu pjevam i šalim se s publikom.