Charlotte Rampling

U prvoj deceniji ovog milenija Charlotte Rampling kao da je odlučila vratiti vrijeme iz sedamdesetih, kada je bila na vrhuncu slave: 2001. dobila je počasnu nagradu Cezar, snimila preko dvadeset filmova, u julu ove godine dobila francuski Orden legije časti, a upravo je okončala snimanje Melanholije Larsa von Triera, koji će 2011. stići u kinodvorane. Najveća Francuskinja među britanskim glumicama vratila se ljubavi iz rane mladosti – muzici. Njen prvi pjevački nastup desio se kada se kao trinaestogodišnjakinja popela na binu jednog bara na Piccadillyju, zajedno sa sestrom Sarah. Da njihov otac nije bio protiv, Charlotte bi danas možda iza sebe imala uspješnu pjevačku karijeru. Bilo kako bilo, u novembru će Charlotteina karijera zabilježiti novi momenat: Les Grains de Sable naziv je kompilacije s deset kompozicija o ženskim osjećajima, koje Ramplingova interpretira svojim nezaboravnim, dubokim i promuklim glasom.

SESTRINA SMRT Kćerka Godfreya Ramplinga, britanskog oficira i atletičara, osvajača zlatne medalje na olimpijadi u Berlinu, i slikarice Anne Isabelle, Tessa Charlotte Rampling rođena je petog februara 1946. godine u gradiću Sturmer, u Essexu, Velika Britanija. Djetinjstvo je provela između Francuske i Engleske. Pohađala je Jeanne d’Arc Académie pour Jeunes Filles u Versaillesu, a kasnije prešla u ekskluzivnu St. Hilda’s School, u engleskom Bushleyu, pošto je otac zbog posla često mijenjao mjesto boravka. Zahvaljujući tome, Charlotte je još kao djevojčica savršeno govorila i engleski i francuski. Nekoliko mjeseci je živjela u Madridu, ali ga je ubrzo napustila kako bi se pridružila jednom kanadskom bendu u kojem je pjevala i svirala gitaru. Već 1963. počinje raditi kao model i manekenka. Kada se 1966. njena tri godine starija sestra Sarah, koja je s mužem živjela u Argentini, ubila nakon prijevremenog poroda, taj tragični događaj zauvijek je obilježio Charlottein život. Ona i otac samoubistvo su godinama krili od majke, govoreći da je uzrok smrti bio moždani udar, a tek 2001., nakon smrti majke, Charlotte je javnosti obznanila istinu. Poslije iznenadne sestrine smrti Charlotte se povukla u osamu, godinu dana živjela je u jednom manastiru u Škotskoj, posvetivši se meditaciji i proučavanju orijentalnih religija. Nakon toga  iznenada je odlučila postati glumica, te krenula učiti glumu na londonskoj Royal Court Stage School, gdje su je odmah zapazili i počeli iznimno cijeniti zbog njenog neobičnog izgleda i šarma.

SKANDALOZNA FILMSKA ZVIJEZDA Na filmskom platnu debitirala je 1965. u komediji Richarda Lestera The Knack ...and How to Get It, svojevrsnom manifestu swinging Londona i dobitniku kanske Zlatne palme. Uslijedila je zatim uloga u filmu kojim se predstavila široj publici, Georgy Girl iz 1966., te godinu kasnije Long Duel, a nakon njih je tri filma snimila u Italiji: Sumrak bogova, Addio fratello crudele i Giordano Bruno. Uspjeh kod američke publike postigla je remakeom Chandlerove detektivske priče Farewell, My Lovely, Sjećanjima na zvjezdanu prašinu Woodyja Allena i veoma hvaljenom dramom The Verdict Sidneya Lumeta. Devedesetih je uglavnom imala nekoliko TV angažmana i sporednih uloga, a onda je srela mladog i talentiranog francuskog redatelja, Francoisea Ozona, koji ju je angažirao u filmovima Under the Sand (2001) i Bazen (2003), proglasivši je svojom muzom.
Mnogi se pitaju šta bi se desilo s ovom britanskom glumicom da nije snimila Noćnog portira s Dirkom Bogardom. Da li bi se povukla iz svijeta filma s pojavom prvih znakova starosti. Te 1974. godine talijanska rediteljica Liliana Cavani vidjela je u njoj nešto što drugi nisu. Iako je bila savršena u filmu Sumrak bogova Luchina Viscontija, Cavanijeva je željela iz Charlotte izvući maksimum, natjerati je da bude intimnija s publikom, da se skine u filmu čija je atmosfera na momente bila nepodnošljivo teška i da pokuša ispoljiti svoj prikriveni erotizam. Nastao je jedan od najskandaloznijih talijanskih i svjetskih filmova o sadomazohističkom odnosu djevojke Lucije, koja je preživjela zarobljeništvo u koncentracionom logoru, i njenog mučitelja, SS oficira, zasnovan na priči o njihovom susretu u jednom bečkom hotelu poslije 13 godina. Postala je slavna u cijelom svijetu, nametnuvši se kao androgini seks simbol, svojevrstan model mnogih ličnosti koje su se pojavile poslije nje. A jedna scena je postala nezaboravna i zauvijek obilježila istoriju filma: Lucia u crnim hlačama, s tregerima preko golih grudi, dugim kožnim rukavicama i kapom SS oficira na glavi, kao perverzna Marlene Dietrich pjeva Wenn Ich Mir Was Wünschen Dürfte. Ne da je Liliana uspjela u svojim namjerama nego je emitiranjem kontroverznog Noćnog portira rođena nova filmska zvijezda. Niko to nije očekivao, a najmanje Charlotte, koja se samo plašila da će ostati etiketirana kao kraljica perverzije.

DVA MUŠKARCA Početkom sedamdesetih Charlotte je skandalizirala javnost otvorenim odnosom s dvojicom muškaraca, objašnjavajući da se ne može odlučiti jer ih obojicu podjednako voli. Jedan je model i fotograf Randall Laurence, a drugi je njegov najbolji prijatelj, glumac i izdavač Brian Suthcombe, za kojeg se 1972. udala i  dobila sina, danas reditelja, da bi se poslije četiri godine razveli. Kada je na večeri u Saint Tropezu upoznala francuskog pjevača i kompozitora Jeana Michela Jarrea, bila je još u braku s Suthcombeom, ali to je nije spriječilo da ga odmah sljedećeg jutra napusti. Za Jarrea se udala 1978., bili su nerazdvojni, često ga je pratila na turnejama, obožavala ga je fotografirati jer je fotografija njena velika ljubav, a upravo njoj je posvetio pjesmu Les mots Bleus. Sa Jeanom Michelom ima sina Davida, a kao rođenu kćerku prihvatila je Emily, iz njegovog prvog braka sa Flore Guillard. U časopisu Hello krajem 1995. objavljene su fotografije Jean Michela u zagrljaju sa sekretaricom Odile Froument, koji svoju vezu više nisu željeli kriti, te se Charlotte 1996. ponovo razvodi. Od 1998. godine Charlotte je u vezi s deset godina mlađim francuskim biznismenom Jean-Noelom Tassezom, od kojeg se, kaže, nikada neće rastati.

SEKS, NAJEFIKASNIJE ORUŽJE “Filmove, uglavnom, ne snimam kako bih zabavila publiku, nego biram uloge koje na mene djeluju podsticajno, koje me tjeraju da idem preko vlastitih granica. Potrebe čovjeka za kažnjavanjem, za uništavanjem ili potčinjavanjem možda su samo neke od običnih ljudskih osobina, ali su sigurno veoma povezane sa seksom. Kako biste otkrili šta je normalno, trebali biste ponekad krenuti i putevima nastranosti. Seks spada među najmoćnija i najefikasnija oružja koja žena posjeduje. Zavođenje muškaraca je za mene bio način da vidim kolika je moja moć i dokle mogu ići. Spoznaja o vlastitoj seksualnoj moći utiče na jačanje našeg samopouzdanja čak i onda kad na licu imamo i nekoliko bora više”, riječi su glumice koja je svoju prividnu hladnoću pretvorila u fantastično oružje, u neodoljivi erotski šarm. Nikada se nije smatrala posebno privlačnom, iako, naravno, priznaje da se služila seksepilom u vezama i kontaktima sa suprotnim spolom. Ona nije samo žena. Ona nije samo glumica. Charlotte Rampling je ikona u pravom smislu te riječi. Mršava brineta prodornog i uznemirujućeg pogleda jedna je od najseksepilnijih glumica prošlog stoljeća, čija karijera je rezultat talenta koji je odjednom snažno eksplodirao i zauvijek ostavio trag u istoriji filma.