Najbolji prijatelj

Ono što prije svakog drugog razloga treba naglasiti je posebna privrženost koja se skoro instinktivno rađa između djeteta i psa. U našim gradovima djeca najčešće prvo upoznaju psa kao predstavnika životinjskog svijeta. Uobičajeni zajednički nazivnik nalazimo u igri: iz ovog osnovnog ponašanja nastaju čitave serije interakcija koje su za dijete jedan od prvih oblika komunikacije, prvo gestovima i dodirom, zatim i riječima. Kako bi se iz ovog posebnog odnosa dobili najbolji rezultati navažnije je da odabir životinje bude u dogovoru s djetetom, ovisno o njegovoj starosti i ambijentu u kojem živi (stan ili kuća s baštom). Roditelji su, naravno, ti koji će upravljati svim dešavanjima i koji će, vođeni njima poznatim činjenicama, ali i savjetima stručnjaka, pomoći djetetu oko izbora. Sem odgojne uloge, roditelji trebaju djetetu garantirati i sigurnost, što dobiva na važnosti ovisno o godinama djeteta – što je mlađe, to je pitanje sigurnosti važnije. Pas obično reaguje na dječiju zaigranost i eventualnu grubost – ne povređujući ga. Ali je važno da roditelji ograniče bilo kakvo pretjerivanje u ponašanju psa. Djetetu od šest do devet godina starosti mogu biti povjereni određeni odgovorni zadaci, kao što je redovno izvođenje ili hranjenje. Često se dešava da djeca u pubertetu, želeći biti što samostalnija, odbijaju preuzimanje odgovornosti oko ljubimaca. Adolescent postaje socijalno aktivniji i više nema toliko vremena za psa. I u ovom slučaju, dobro socijalizirana životinja i razgovor s djetetom garantiraju da njegov odnos s ljubimcem ostane optimalan. Posebno su značajne situacije kada se četvoronožni ljubimac razboli, što djeca veoma teško podnose i smatraju nepravednim. Tada roditelji moraju biti veoma strpljivi, objasniti djeci o kakvoj se bolesti radi i nastojati im pomoći u prevazilaženju teškoća. Rijetko kad je pas prljaviji od nekih javnih mjesta na kojima se djeca igraju. Manja je opasnost da je pas izvor neke bolesti, nego boravak u vrtiću ili školi. Roditelji imaju najvažniju ulogu u odabiru najadekvatnijeg ljubimca i, u tom kontekstu, učestvuju u kreiranju životne sredine koje će biti u stanju ponuditi čovjeku i životinjama pravi prostor u kojem će zajedno živjeti.