Angela Lansbury

Vitalna i u devetoj deceniji života, Angela Lansbury još uvijek oduševljava obožavatelje svih uzrasta, igrajući na Broadwayu u mjuziklu Stephena Sondheima Mala noćna muzika, zajedno s Catherine Zeta-Jones. Najpoznatija u cijelom svijetu kao spisateljica Jessica Fletcher iz skoro 300 epizoda TV serije Ubistvo, napisala je, ustvari je teatarska veteranka, s pet osvojenih Tony nagrada. Igrala je u preko četrdeset filmova, među kojima su najpoznatiji Plinsko svjetlo, Portret Doriana Graya, National Velvet s Elizabeth Taylor, Samson i Dalila s Hady Lamarr, Dugo toplo ljeto s Paulom Newmanom i Orsonom Wellesom, Mandžurijski kandidat s Frankom Sinatrom, Smrt na Nilu s Peterom Ustinovim, Razbijeno ogledalo s Tonyjem Curtisom…

“Godinama sam živjela u Hollywoodu, ali nisam odlazila na zabave nego sam čitala omiljene pisce, F. S. Fitzgeralda, Tennesseeja Williamsa, Jamesa M. Barrieja, i pod ugovorom MGM studija susretala se s filmskim mogulima, kao što je Louis B. Mayer, koji je zbrajao zaradu Esther Williams, Judy Garland, June Allyson i Lene Horn… I onda je postojao box office, a najviše su zarađivali Clark Gable i Gary Cooper, ali i Abbott & Costello i Betty Grable. Esther je plivala, Judy pjevala, June je bila ljubimica Amerike, Lena je vodila društvene bitke, Betty je bila prelijepa kraljica komedije. Ja sam bila obična engleska djevojka, ali u Hollywoodu je prava dragocjenost kada si drugačiji od ostalih. Išla sam od studija do studija i tražila posao, vozeći se Sunset bulevarom u starom fordu i sanjala kako ću ostvariti uloge koje će mi omogućiti da se posvetim isključivo glumi, jer sam radila i kao prodavačica i kao konobarica da bih preživjela. I, što je ironija sudbine, debitirala sam u ulozi konobarice u Plinskom svjetlu, trileru na kojem mi je mogla zavidjeti još nerođena Jessica Fletcher.”

DJETINJSTVO U LONDONU Angela Brigid Lansbury rođena je 16. oktobra 1925. u dijelu Londona poznatom kao Regent’s Park. Kada je imala pet godina, porodica iz centra seli na periferiju, u Mill Hill. Majka Moyna McGill bila je glumica, a otac Edgar Isaac, sin poznatog pacifiste i laburističkog lidera Georgea Lansburyja, trgovac drvetom i namještajem, a kasnije se i sam uključio u politiku. Godine 1930. Angela je dobila dva brata, blizance Brucea i Edgara, a imala je i polusestru Isolde, iz majčinog prvog braka s Reginaldom Denhamom, poznatim britanskim piscem, glumcem i rediteljem. Angela je odrastala u vrijeme kada se Evropa suočavala s velikom ekonomskom krizom i približavala ratnim dešavanjima. Zahvaljujući majci, angažiranoj u londonskom Old Vic teatru, odmalena je imala dodira s glumom, ali ponekad nije shvatala zašto majka na sceni plače, urla i svađa se s ostalim glumcima, te je prestrašeno bježala iz zgrade. Rođenjem blizanaca, Moyna napušta glumu, koja Angeli vremenom postaje sve privlačnija i bila je opčinjena idejom da bi jednom mogla biti zvijezda i glumiti. Prvu priliku je dobila u školi, tokom pohađanja South Hampstead High School za djevojke: glumila je strašnog serijskog ubicu Plavobradog u istoimenoj predstavi i bila oduševljena. Godine 1934. tragičan događaj zadesio je porodicu Lansbury: otac Edgar je umro u 48. godini od karcinoma i Moyna je ostala sama s djecom.

RATNE GODINE Početak Drugog svjetskog rata unio je mnoge promjene u Angelin život. Majka je počela raditi u Crvenom krstu i pokušavala prehraniti porodicu, brinući zbog upozorenja o napadu na London, zbog kojih su djeca napuštala grad i odlazila u koledže da bi nastavila školovanje. Angela je odlučila ostati s majkom, obećavši da neće prekidati učenje te je učiteljica dolazila kući i poučavala je engleski, istoriju i francuski. Majka joj je pomogla da dobije stipendiju, kao i da pripremi jednu scenu iz Romea i Julije, te je primljena na i tada poznatu Weber Douglas School of Dramatics Arts, koju je pohađala do odlaska u Ameriku. Kako je situacija u Londonu postajala sve gora, a porodici Lansbury se ukazala prilika da napusti Evropu, to su u augustu 1940. i učinili. Otputovali su do Kanade zadnjim civilnim brodom koji je napustio Englesku i to sa 600 djece. Život u Americi započeli su u New Yorku, gdje su sreli Reginalda Denhama, prvog Moyninog muža, koji se isprva brinuo o njima. Dok su čekali zelenu kartu, Moyna je napisala pismo Eleanori Roosevelt, prijateljici Angelinog djeda Georgea Lansburyja, te ubrzo potom dobila posao i krenula na turneju po Kanadi s komedijom Noela Cowarda Tonight at Eight-thirty. Angela se upisala na Fagin’s School of Dramatic Art; za razliku od ostalih djevojaka koje su bile opčinjene New Yorkom, nije izlazila, posvetila se učenju, čitanju i glumi. Godine 1941. imala je 16 i završila s učenjem, došao je trenutak da sama počne zarađivati za život i pomagati porodici.

PRVI UGOVOR I ULOGE Zahvaljujući kolegi i prijatelju Arthuru Burbunu, kojeg je upoznala na zadnjoj godini školovanja, Angela dobiva prvu ulogu i to u komediji I Went to A Marvelous Party, nastaloj na osnovu pjesme Noela Cowarda. Godine 1942. uspješno prolazi na audiciji, te tri sedmice biva angažirana kao pjevačica u predstavi postavljenoj u jednom montrealskom klubu. Zarađivala je 60 dolara sedmično, što je bio njen prvi plaćeni posao. Nakon toga se vraća u New York, a Moyna donosi odluku o preseljenju porodice u Los Angeles. Čim su se smjestile, a braća krenula u školu, počinju tražiti agenta koji bi im pokušao naći stalne angažmane, zapošljavajući se ujedno u luksuznoj robnoj kući Bullock’s Wilshire – Angela na kasi, a Moyna kao prodavačica. Angela je tada upoznala mladog pisca i autora Michaela Dynea, koji je bio jedan od kandidata za glavnu ulogu u filmu Portret Doriana Graya. Nabavila je knjigu, pročitala je u dahu i shvatila da je uloga Sibyl Vane stvorena za nju. Krenula je u MGM studio, gdje je iznenada upoznala Georgea Cukora, koji je tražio da dođe na audiciju Plinskog svjetla, te se Angela, uz majčinu i pomoć glumice Flore Robinson, vlasnice kuće u kojoj su stanovale, počela pripremati za audiciju. Bila je sjajna, ali odbijena kao premlada, te odlazi na audiciju za ulogu Sibyl Vane, što se uspješno okončalo. Angela je potpisala svoj prvi sedmogodišnji ugovor za MGM, jednu od najvećih američkih produkcijskih kuća i ipak dobila obje uloge. Godine 1944. njeno ime se prvi put pojavilo na velikom platnu u filmu Plinsko svjetlo, a 1945. u Portretu Doriana Graya. Debi nije prošao nezapaženo, uslijedile su pohvale kritike i dvije nominacije za Oscara za sporednu ulogu i, iako Oscara nije dobila, bila je veoma sretna. Za ulogu Sibil Vyne, Angela je dobila Zlatni globus.

NEVOLJE S MUŽEM Godina 1945. bila je veoma uspješna u karijeri mlade glumice, ali i godina kada se udala za američkog glumca Richarda Cromwella. Mnogo se govorilo o pravim razlozima za sklapanje braka i navodnoj Cromwellovoj biseksualnosti kao razlogu razvoda, nakon nepunih 11 mjeseci. Glumac je nakon razlaza novinarima dao samo jednu izjavu, govoreći o nepodnošljivim navikama supruge Engleskinje: “Po cijeloj kući su bile vrećice sa čajem, znala je ustajati usred noći da bi popila jednu šolju”, a Angela je tek 90-ih progovorila, potvrđujući suprugovu homoseksualnost: “Bila sam naivna i potpuno slijepa, svi su znali osim mene. Nisam se trebala udavati, bila sam premlada.” Uprkos svemu, bivši supružnici ostali su dobri prijatelji sve do Cromwellove prerane smrti od karcinoma jetre 1960. godine. Poslije razvoda 1946., Angela se vratila majci. Mada tokom tog perioda nije bila zadovoljna karijerom, ubrzo se desio jedan značajan susret: na jednoj zabavi se na prvi pogled zaljubila u Petera Shawa, engleskog glumca i producenta. Vjenčali su se poslije dvije godine zabavljanja, u augustu 1949., u londonskoj crkvi St. Columbia. Ubrzo nakon što su oboje dobili američko državljanstvo, 1952. rodio im se sin Anthony Peter, a godinu kasnije i kćerka Deirdre Angela. S drugim mužem ostala je sve do njegove smrti 2003. godine.

NA DASKAMA BROADWAYA Nakon raskida ugovora s MGM-om, Angela se početkom pedesetih okreće radu na televiziji, mnogo zahtjevnijem jer su programi išli uživo i glumci su morali biti savršeno pripremljeni. Iskustvo na tom poslu uticalo je na njenu odluku da se okuša u teatru, u čemu joj je pomogao prijatelj, engleski reditelj Peter Glenville. Postavljao je predstavu Hotel Paradiso i jednu ulogu ponudio Angeli, koja je poslušala suprugov savjet i prihvatila. Apsolutni debi na Broadawyu desio se 1957. u Henry Miller’s teatru, predstava je ostvarila diskretan uspjeh, ali je Angela ocijenjena kao nova nada Broadwaya i do danas ostala na njegovim daskama: “Nikada mi nije dosadilo igrati u pozorištu, bezbroj puta ponavljati iste predstave. Na daskama se osjećam sjajno, a sretna sam i ponosna kad u publici vidim mlade ljude. Ne osjećam se starom, ne zbog filmske ili teatarske iluzije, nego zbog sreće što glumom nešto pružam drugima, pogotovo u nimalo lakom današnjem vremenu”, riječi su nevjerovatne Angele Lansbury, koja će 16. oktobra proslaviti 85. rođendan.